Society

Vatican Cardinal Warns: “the West Will Disappear” Because of Mass Migration

Vatican Cardinal Robert Sarah

Vatican Cardinal Robert Sarah

“Islam will invade the world”. “I’m afraid Europe will die.”

5 April, 2019  summit.news

Vatican Cardinal Robert Sarah warns that the “west will disappear” as a result of mass migration, adding that “Islam will invade the world” and “completely change culture, anthropology, and moral vision.”

Sarah’s new book, Evening Draws Near and the Day is Nearly Over, is causing controversy in Europe because it explicitly identifies Muslim migration as a harbinger of the continent’s collapse.

“If the West continues in this fatal way, there is a great risk that, due to a lack of birth, it will disappear, invaded by foreigners, just as Rome has been invaded by barbarians,” said Sarah, adding, “My country is predominantly Muslim. I think I know what reality I’m talking about.”

The Cardinal also blamed the European Union for its “desire to globalize the world, ridding it of nations with their distinctive characteristics,” labeling the move “sheer madness”.

“The Brussels Commission thinks only about building a free market in the service of the great financial powers,” he continued. “The European Union no longer protects the peoples within it. It protects the banks.”

In a previous video interview, Sarah warned that Europe had lost its roots and was dying because of fewer European natives having children.

In recent interviews he has gone even further, noting that priests, bishops and cardinals within the Catholic Church have betrayed the teachings of Christ by pursuing political activism.

Sarah’s comments put him at odds with the Pope, who has relentlessly promoted migration from African and Middle Eastern countries into Europe.

According to the Cardinal, it is wrong to “use the word of God to promote migration,” and it is better “to help people flourish in their culture than to encourage them to come to Europe.”

Sarah slammed mass migration as a “new form of slavery” because migrants end up “without work or dignity”.

“Is that what the Church wants?” he asked.

Sarah remained hopeful of the situation being reversed, asserting, “This is not the end of the world, the Church will rise.”

17 replies »

  1. Hello, since this has become an individual debate between two readers, partly in a foreign language, may I ask you continue the conversation on a different medium, social media, instead of my blog, where I takes up server space. 

    Thank you very much.  

    Sacha Dobler 

     

     

     

     

     

     

     

       

    Gesendet: Montag, 01. Juni 2020 um 08:46 Uhr Von: "Abrupt Earth Changes" <comment-reply@wordpress.com> An: sachadobler@gmx.net Betreff: [Abrupt Earth Changes] Comment: "Vatican Cardinal Warns: “the West Will Disappear” Because of Mass Migration"

    Like

  2. PROTIV IZDAJA

    3h ago

    DUH SVETI je dar protiv IZDAJE

    DOĐI, DUŠE SVETI, U NAŠA SRCA! // Molitva bl. kardinala Alojzija Stepinca za sedam darova Duha Svetoga DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI. I daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine i da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari. Daj nam dar razuma da što dublje zaronimo duhom svojim u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće. Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje. Daj nam dar jakosti da osobitom odlučnošću svladavamo sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu. Daj nam dar znanja da pravo spoznamo što i kako treba da vjerujemo i da ne odemo stranputicom u duhovnom životu. Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujemo, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječemo! Daj nam dar straha Božjega da se čuvamo grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu. Amen. Izvor: https://book.hr/dodi-duse-sveti-nasa-srca-molitva-bl-kardinala-alojzija-stepinca-sedam-darova-duha-svetoga/

    Acts 22:22-30

    Paul the Roman Citizen

    The crowd listened to Paul until he said this. Then they raised their voices and shouted, “Rid the earth of him! He’s not fit to live!”

    As they were shouting and throwing off their cloaks and flinging dust into the air, the commander ordered that Paul be taken into the barracks. He directed that he be flogged and interrogated in order to find out why the people were shouting at him like this. As they stretched him out to flog him, Paul said to the centurion standing there, “Is it legal for you to flog a Roman citizen who hasn’t even been found guilty?”

    When the centurion heard this, he went to the commander and reported it. “What are you going to do?” he asked. “This man is a Roman citizen.”

    The commander went to Paul and asked, “Tell me, are you a Roman citizen?”

    “Yes, I am,” he answered.

    Then the commander said, “I had to pay a lot of money for my citizenship.”

    “But I was born a citizen,” Paul replied.

    Those who were about to interrogate him withdrew immediately. The commander himself was alarmed when he realized that he had put Paul, a Roman citizen, in chains.

    Paul Before the Sanhedrin

    The commander wanted to find out exactly why Paul was being accused by the Jews. So the next day he released him and ordered the chief priests and all the members of the Sanhedrin to assemble. Then he brought Paul and had him stand before them.

    Acts 23:1-11

    Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    31, 2020 at 1:41 pm — Edit

    Acts 23 New International Version (NIV)

    23 Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” 2 At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. 3 Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    4 Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    5 Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    6 Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” 7 When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. 8 (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    9 There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” 10 The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    11 The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    The Plot to Kill Paul

    12 The next morning some Jews formed a conspiracy and bound themselves with an oath not to eat or drink until they had killed Paul. 13 More than forty men were involved in this plot. 14 They went to the chief priests and the elders and said, “We have taken a solemn oath not to eat anything until we have killed Paul. 15 Now then, you and the Sanhedrin petition the commander to bring him before you on the pretext of wanting more accurate information about his case. We are ready to kill him before he gets here.”

    16 But when the son of Paul’s sister heard of this plot, he went into the barracks and told Paul.

    17 Then Paul called one of the centurions and said, “Take this young man to the commander; he has something to tell him.” 18 So he took him to the commander.

    The centurion said, “Paul, the prisoner, sent for me and asked me to bring this young man to you because he has something to tell you.”

    19 The commander took the young man by the hand, drew him aside and asked, “What is it you want to tell me?”

    20 He said: “Some Jews have agreed to ask you to bring Paul before the Sanhedrin tomorrow on the pretext of wanting more accurate information about him. 21 Don’t give in to them, because more than forty of them are waiting in ambush for him. They have taken an oath not to eat or drink until they have killed him. They are ready now, waiting for your consent to their request.”

    22 The commander dismissed the young man with this warning: “Don’t tell anyone that you have reported this to me.”

    Paul Transferred to Caesarea

    23 Then he called two of his centurions and ordered them, “Get ready a detachment of two hundred soldiers, seventy horsemen and two hundred spearmen[b] to go to Caesarea at nine tonight. 24 Provide horses for Paul so that he may be taken safely to Governor Felix.”

    25 He wrote a letter as follows:

    26 Claudius Lysias,

    To His Excellency, Governor Felix:

    Greetings.

    27 This man was seized by the Jews and they were about to kill him, but I came with my troops and rescued him, for I had learned that he is a Roman citizen. 28 I wanted to know why they were accusing him, so I brought him to their Sanhedrin. 29 I found that the accusation had to do with questions about their law, but there was no charge against him that deserved death or imprisonment. 30 When I was informed of a plot to be carried out against the man, I sent him to you at once. I also ordered his accusers to present to you their case against him.

    MARIA SIMMA jako dobro stivo preporucujem. https://edoc.pub/marija-simma-moji-doivljaji-s-duama-u-istilitu-pdf-free.htmlhttps://www.youtube.com/embed/GyagUNVx7sk?version=3&rel=1&fs=1&autohide=2&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) – JUTARNJA

    Objavljeno 31 svi. 2020 autor Administrator

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE)

    Svetkovina

    JUTARNJA

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.

    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu

    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona

    Aleluja, Duh je Gospodnji ispunio krug zemaljski:

    dođite, poklonimo mu se, aleluja.

    Dođite, kličimo Gospodinu, *

    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

    Pred lice mu stupimo s hvalama, *

    kličimo mu u pjesmama! (Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *

    Kralj velik nad svim bogovima.

    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

    njegovi su vrhunci planina.

    Njegovo je more, on ga je stvorio, *

    i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

    Jer on je Bog naš, *

    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †

    »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

    kao u dan Mase u pustinji

    gdje me iskušavahu očevi vaši, *

    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

    i ne proniču moje putove.

    Tako se zakleh u svom gnjevu: *

    Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. (Ant.).

    HIMAN

    Kao svake evo godine

    Dan radosti nam dolazi,

    U koji Duh se Tješitelj

    Na apostole spustio.

    U slici žarkih jezika

    Iznad njih oganj drhato,

    A riječ im usta punila

    I ljubav srca žarila.

    Svim jezicima govore

    Zapanjujući pogane

    Pijanstvom prekoravaju

    Njih, pune Duha Svetoga.

    A sada, Bože predobri,

    Podijeli nama, molimo,

    Svog Duha Svetog darove,

    S nebesa što ih pošiljaš.

    Ta vjerna srca davno već

    Obdario si milošću,

    I nama prosti prestupke

    I daj nam dane spokojne.

    Daj Oca da upoznamo

    I Krista, Sina njegova,

    I u te, Duha njihova,

    Da vjerujemo sveudilj. Amen.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    PSALAM 63 (62), 2-9. Čežnja za Bogom

    Crkva žeđa za svojim Spasiteljem, žudeći da ugasi žeđ na izvoru žive vode koja teče za vječni život (usp. Kasiodor)

    O Bože, ti si Bog moj: *

    gorljivo tebe tražim;

    tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, *

    kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

    U Svetištu sam tebe motrio *

    gledajuć ti moć i slavu.

    Ljubav je tvoja bolja od života, *

    moje će te usne slavit.

    Tako ću te slavit za života, *

    u tvoje ću ime ruke dizati.

    Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, *

    hvalit ću te kliktavim ustima.

    Na postelji se tebe spominjem, *

    u bdijenjima noćnim mislim na tebe.

    Ti postade meni pomoć, *

    kličem u sjeni krila tvojih.

    Duša se moja k tebi privija, *

    desnica me tvoja drži.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    Hvalospjev (Dn 3,57-88.56). Slavospjev stvorenja Bogu

    Hvalite Boga našega, sve sluge njegove (Otk 19, 5).

    Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Noći i dani blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: *

    neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

    Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izvori, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izraele, blagoslivljaj Gospoda: *

    hvali i uzvisuj ga dovijeka!

    Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Blagoslivljajmo Oca, Sina sa Svetim Duhom, *

    hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka!

    Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom, *

    hvaljen i slavljen dovijeka!

    (Na kraju ovog hvalospjeva NE govori se Slava Ocu.)

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    PSALAM 149. Pobjednička pjesma svetaca

    Kralju svome, Kristu, neka klikću sinovi Crkve, sinovi naroda (Hezihije).

    Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *

    i u zboru pobožnika hvalu njegovu!

    Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem! *

    Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

    Neka u kolu hvale ime njegovo *

    bubnjem i citrom neka ga slave!

    Jer Gospodin ljubi narod svoj, *

    spasenjem ovjenčava ponizne!

    Neka se sveti raduju u slavi, *

    neka kliču s ležaja svojih!

    Nek im pohvale Božje budu na ustima, *

    mačevi dvosjekli u rukama,

    da nad pucima izvrše odmazdu, *

    i kaznu nad narodima:

    da im kraljeve bace u lance, *

    a odličnike u okove gvozdene;

    da na njima izvrše sud davno napisan: *

    nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!

    Aleluja!

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    Kratko čitanje Djela 5, 30-32

    Bog otaca naših uskrisi Isusa, kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja, i Duh Sveti kojega Bog dade onima što mu se pokoravaju.

    Kratki otpjev

    R. Svi se napuniše Duha Svetoga, * aleluja, aleluja.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    O. I počeše govoriti. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79

    Mesija i njegov preteča.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *

    što pohodi i otkupi narod svoj;

    podiže nam snagu spasenja *

    u domu Davida, sluge svojega,

    kao što obeća na usta

    svetih proroka svojih odvijeka: †

    spasiti nas od neprijatelja naših – *

    i od ruke sviju koji nas mrze;

    iskazati dobrotu ocima našim, *

    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

    zakletve kojom se zakle Abrahamu,

    ocu našemu: *

    da će nam dati

    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *

    služimo bez straha

    u svetosti i pravednosti pred njim *

    u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *

    jer ćeš ići pred Gospodinom

    da mu pripraviš putove,

    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *

    po otpuštenju grijeha njihovih,

    darom premilosrdnog srca Boga našega *

    po kojem će nas pohoditi

    Mlado Sunce s visine,

    da obasja one što sjede u tmini

    i sjeni smrtnoj, *

    da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. Amen.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    Molbenica

    Čvrstom nadom zavapijmo Kristu Gospodinu koji je svoju Crkvu sabrao po Duhu:

    Obnovi, Gospodine, lice zemlje.

    Gospodine, Isuse, ti si na križu uzvišen dao da iz tvog rebra poteku rijeke žive vode,

    − pošalji nam Duha životvorca.

    Ti, proslavljen zdesna Bogu, dao si učenicima Očev dar;

    − pošalji Duha da on učini novi svijet.

    Ti si apostolima u svom Duhu dao vlast otpuštanja grijeha,

    − uništi grijeh u svijetu.

    Ti si nam obećao Duha da nas poučava o svemu i u pamet nam doziva sve što si nam rekao;

    − pošalji Duha da prosvjetljuje našu vjeru.

    Obećao si da ćeš nam poslati Duha Istine da svjedoči za tebe;

    − pošalji Duha da nas učini vjernim svjedocima.

    Oče naš…

    Molitva

    Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve, to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu. Amen.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.

    O. Amen.

    Presveta Bogorodice!

    Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.

    Čudesno sačuvan postao nam je znakom

    da ti u srcu grada Zagreba

    želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima

    koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.

    Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,

    tvome Srcu povjeravamo i predajemo

    svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,

    siromahe i beskućnike našega grada.

    Molitva Majci Božjoj Kamenitih vrata | Molitve | Sve vijesti

    Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista

    da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

    Kraljice mira, moli za nas i moli s nama

    za mir u našoj ispaćenoj Domovini,

    da kroz sve poteškoće i opasnosti života

    sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,

    da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.

    Amen.

    Majko Božja Kamenitih vrata,

    Zaštitnice grada Zagreba,

    moli za nas!

    POTVRDA I SAKRAMENT POTVRDE

    Krštenje, Euharistija i Potvrda čine sakramente kršćanske inicijacije – uvođenje u cjelovit kršćanski život. Nema potpunog kršćanina ako nije primio sva tri ova sakramenta.

    “Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament Potvrde tvori cjelinu ‘sakramenata kršćanske inicijacije’, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. ‘Po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru’.“ (KKC 1285)

    1. Potvrda u Božjem naumu spasenja

    Što je bitno za sakrament Potvrde?

    Bitno je to da su krštenici na poseban način obdareni jakošću Duha Svetoga, božanske osobe koja ih čvrsto veže uz Crkvu da bi kao pravi Kristovi svjedoci, ne samo riječju, nego i djelom živjeli, branili i promicali svoju vjeru.

    Već u Starom Zavjetu proroci su navijestili da će Duh Gospodnji počivati na Božjem poslaniku, na Mesiji, kako bi mogao ostvariti svoje poslanje. Silazak Duha Svetoga na Isusa dok je bio kršten u rijeci Jordanu bio je za prisutne znak da je On taj Božji poslanik, Mesija, Sin Božji, čija će se cjelokupna misija ostvariti u zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga Otac daje u obilju.

    “Proroci su u Starom zavjetu navijestili da će Duh Gospodnji počivati na očekivanom Mesiji radi njegova spasenjskog poslanja. Silazak Duha Svetoga nad Isusa u trenutku kada ga je Ivan krstio bijaše znak da je on onaj koji ima doći, da je Mesija, Sin Božji. Budući da je bio začet po Duhu Svetom, sav je život i poslanje proveo u potpunom zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga je Otac dao ‘bez mjere’ (Iv 3,34).“ (KKC 1286)

    Pa ipak ova punina Duha Gospodnjeg neće biti rezervirana samo za Mesiju nego za cijeli mesijanski narod koji će nastati od njega, kome će Krist biti kamen temeljac.

    Na mnogo mjesta u Evanđelju Krist je obećao svojima da će na njih izliti svoga Duha, obećanje koje je prvi put ostvareno na dan njegova uskrsnuća te posebno svečano na Dan Duhova kada su apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli naviještati veličanstvena djela Božja. A Petar će tom zgodom zasvjedočiti da je silazak Duha Svetoga na apostole znak mesijanskih vremena. Oni koji su povjerovali njihovu pripovijedanju i koji su se krstili, primili su Duha Svetoga.

    “Ta punina Duha nije imala ostati samo Mesijina, nego se trebala priopćiti i svemu mesijanskom narodu. U više navrata Krist je obećao izljev Duha. To je obećanje ostvario ponajprije na dan Vazma (Iv 20,22) i potom, na još jasniji način, na dan Pedesetnice. Ispunjeni Duhom Svetim apostoli započinju razglašavati ‘veličanstvena djela Božja’ (Dj 2,11), a Petar izjavljuje kako je ovaj izljev Duha znak mesijanskih vremena. Svi koji su povjerovali apostolskom propovijedanju i dali se krstiti, primili su i oni dar Duha Svetoga.“ (KKC 1287)

    Od toga vremena pa sve do danas apostoli i njihovi nasljednici su posebnim obredom polaganjem ruku na krštenike, mazanjem svetim uljem te izgovaranjem riječi: “Primi pečat dara Duha Svetoga“ podjeljivali i podjeljuju da Duha Gospodnjega. A učinci toga primljenoga dara u čovjeku su dovođenje do punine krsne milosti, još korjenitije poniranje u božansko sinovstvo, čvršća veza s Kristom, porast darova Duha Svetoga u nama, potpunija veza s Crkvom te posebna snaga Duha Svetoga koja kršćaninu omogućava da odvažno ispovijeda riječju i djelom svoju vjeru u Isusa Krista i da se nikad ne zasrami njegova križa.

    “’Otad su apostoli, ispunjajući Kristovu volju, polaganjem ruku podjeljivali novokrštenicima dar Duha koji upotpunjuje krsnu milost. Tako poslanica Hebrejima, među osnove prve kršćanske pouke ubraja nauk o krštavanju, ali također i o polaganju ruku. Katolička predaja s pravom to polaganje ruku smatra početkom sakramenta potvrde koji u Crkvi čini nekako trajnom milost Pedesetnice’.“ (KKC 1288)

    “Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisavim uljem (krizmom). To mazanje tumači i naziv ‘kršćanin’, što znači pomazanik, izveden iz imena samoga Krista, koga je ‘Bog pomazao Duhom Svetim’ (Dj 10,38). Obred pomazanja, kako na Istoku tako i na Zapadu sačuvao se do naših dana. Na Istoku se ovaj sakrament nazivlje miropomazanjem, tj. pomazanje pomašću, ili svetim mirom, tj. “krizmom”. Naziv Potvrda na Zapadu ističe u isto vrijeme potvrdu krsta, čime se dovršava kršćanska inicijacija, i učvršćenje krsne milosti, što je sve plod Duha Svetoga.“ (KKC 1289)

    U prvim stoljećima kršćanstva potvrda je sačinjavala uglavnom jedinstveno slavlje s krštenjem tvoreći s njime, kako kaže sveti Ciprijan “dvostruki sakrament“. Kasnije, zbog učestalosti krštenja djece, i to u svako vrijeme godine, i povećanja broja župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupi mogli biti prisutni na svim krsnim slavljima.

    Budući da se na Zapadu želi biskupu pridržati dovršenje krsta, uvela se praksa privremenog odvajanja sakramenta potvrde od krštenja.

    Istok je, naprotiv, sačuvao jedinstvo tih dvaju sakramenata, tako da potvrdu podjeljuje isti prezbiter koji krsti; međutim i ovdje on to može učiniti samo sa “svetim mirom“ što ga je posvetio biskup.

    “Praksa istočnih Crkvi jače ističe jedinstvo kršćanske inicijacije, a praksa latinske Crkve jasnije izražava zajedništvo novog kršćanina s njegovim biskupom, koji je jamac i sluga crkvenog jedinstva, njezinog katolištva i apostolstva, a po tome i vez s apostolskim izvorima Kristove Crkve.“ (KKC 1292)

    2. Znakovi i obred Potvrde

    U obredu sakramenta Potvrde treba razmotriti znak pomazanja i ono što pomazanje označuje i utiskuje u čovjeka, tj. duhovni pečat.

    Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje ima mnogo značenja: ulje je znak obilja i radosti, ono čisti i čini gipkim, znak je ozdravljenja jer liječi udarce i rane, i ono čini da pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom.

    “Sva ta značenja pomazanja otkrivamo u sakramentalnom životu. Pomazanje katekumenskim uljem prije krsta označuje čišćenje i jačanje; pomazanje uljem bolesnih ozdravljenje i okrepu; pomazanje svetom krizmom poslije krsta, u potvrdi i u ređenju, znak je posvećenja. U potvrdi kršćani, tj. pomazanici imaju potpunijeg udjela u poslanju Isusa Krista i u punini Duha Svetoga, kojim je Isus ispunjen, kako bi svim svojim životom širili ‘Kristov miomiris’.“ (KKC 1294)

    Pečat je međutim simbol, raspoznatljivi znak jedne osobe, znak njena autoriteta i vlasti nad nečim. U robovlasničko vrijeme bi se stavljali pečati na robove u znak njihove pripadnosti gospodaru, odnosno vojni vođe su utiskivali svoje znakove na vojnike kako bi se svima dalo na znanje kome pripadaju i čije su vlasništvo.

    Kršćanski pak pečat jest pečat Duha Svetoga koji nije utisnut u tijelo, nego u ljudsku dušu i kaže da osoba pripada ne nekom svjetovnom vladaru, čija vlast je ograničena na vrijeme, nego Kristu svevladaru kome je Otac sve podložio kako bi mu ljubavlju stajao ne raspolaganju promicanju kraljevstva Božjega među ljudima, kraljevstva pravde i mira, istine života i spasenja. Ali je u isto vrijeme taj pečat Božje obećanje posebne zaštite kršćaninu u trenutku kada je najviše bude trebao.

    “Potvrđenik ovim pomazanjem prima ‘biljeg’, pečat Duha Svetoga. Pečat je simbol osobe, znak njezina autoriteta, njezina vlasništva nad određenim predmetima: tako su vojnici bili opečaćeni pečatom svoga vojskovođe i robovi pečatom svoga gospodara; pečat nadalje potvrđuje vjerodostojnost nekog pravnog čina ili neke povelje, što je, u stanovitim uvjetima, čini tajnom.“ (KKC 1295)

    Sam Krist kaže za sebe da je obilježen pečatom Očevim (Iv 6,27). Na sličan način i kršćanin je obilježen tim pečatom.

    “Sâm Isus kaže o sebi da ga je Otac opečatio. I kršćani su isto tako opečaćeni: ‘Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas je pomazao, on nas je opečatio i u srca naša dao zalog – Duha’ (2 Kor 1,21-22). Taj pečat Duha Svetoga znači potpunu pripadnost Kristu, trajno predanje njegovoj službi, ali jednako tako i obećanje božanske zaštite u velikoj kušnji posljednjih vremena.“ (KKC 1296)

    Posvećenje svete krizme važan je čin koji prethodi slavlju potvrde, a u stanovitom smislu i dio je samoga slavlja sakramenta. Biskup posvećuje svetu krizmu u Misi posvete ulja za svu biskupiju na Veliki četvrtak. Kada se potvrda slavi odijeljeno od krštenja, bogoslužje počinje obnovom krsnih obećanja i ispoviješću vjere potvrđenika.

    Tako se jasno ističe da se potvrda nadovezuje na krštenje. Kada se pak krsti odrasla osoba odmah po krštenju biva i potvrđena te sudjeluje u Euharistiji.

    U rimskom obredu biskup nad okupljene potvrđenike širi ruke i pritom moli za izlijevanje Duha Svetoga na one koji će primiti sakrament potvrde. Ta je gesta već od apostolskih vremena znak dara Duha Svetoga.

    “Potom slijedi bitni obred sakramenta. U latinskom obredu ‘potvrda se podjeljuje pomazanjem krizmanim uljem na čelo potvrđenika, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: “Accipe signacalum doni Spiritus Sancti – Primi pečat dara Duha Svetoga“. U istočnim Crkvama, pomazanje svetim mirom biva poslije molitve epikleze, na svim značajnim dijelovima tijela: na čelu, očima, nosu, ušima, usnama, prsima, leđima, rukama i nogama, a svako mazanje prate riječi: “Pečat dara Duha Svetoga.“ (KKC 1300)

    “Cjelov mira, kojim se sakramentalni obred završava, označuje i očituje crkveno zajedništvo s biskupom i sa svim vjernicima.“ (KKC 1301)

    3.Učinci sakramenta Potvrde

    Krštenje i potvrda stoje u uskoj međusobnoj vezi. U prvoj su Crkvi i podjeljivani zajedno, što je u istočnim Crkvama zadržano do danas.

    U zapadnoj Crkvi krštenje odraslih također je nerazdvojno povezano s potvrdom, dočim se kod krštenja djece ustalila vremenska odvojenost podjele tih dvaju sakramenata.

    Čin vjere, ufanja i ljubavi zajedno s pokajanjem preduvjet je za plodno i valjano primanje sakramenta krštenja što se ne može očekivati od male djece. Stoga podjela potvrde u kasnijoj dobi, kad se djeca počinju orijentirati, kada mogu i hoće sama za sebe govoriti, omogućuje da potvrđenik osobno prima svoju vjeru.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod potvrde se vjera traži od samih potvrđenika, koji su u međuvremenu odrasli u njoj i priznaju je kao svoju. Time ujedno priznaju krštenje što su ga primili kao mala djeca.

    Potvrda znači jačanje, učvršćivanje vjere. Vjera, što je od krštenja narasla, jača i učvršćuje se jod potvrđenika. To se događa, s jedne strane, tako što Bog osposobljuje čovjeka za odlučan i samostalan kršćanski život, a s druge pak strane, sam čovjek želi razumjeti i prihvatiti kao svoju vjeru u Krista. Što se u dubini krštenja dogodilo treba u potvrdi dalje razvijati i jačati: primamo Duha Svetoga i postajemo punoljetni članovi Crkve.

    “Iz samog slavlja proizlazi da je učinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.“ (KKC 1302)

    Prema tome, potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti u čovjeku. Ona nas dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: “ Abba, Oče!“ (Rim 8,15); i čvršće nas sjedinjuje s Kristom.

    Potvrda umnaža u nama darove Duha Svetoga i usavršuje naš vez s Crkvom. Ona nam priopćuje osobitu snagu Duha Svetoga da, kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa.

    “Kao i krst, komu je dovršenje, potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u dušu neizbrisiv duhovni biljeg, ‘karakter’, koji označuje daje Isusu Krist kršćanina obilježio pečatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom odozgo da postane njegovim svjedokom.“ (KKC 1304)

    “’Karakter’ usavršuje opće svećeništvo vjernika, koje se prima u krštenju: ‘potvrđenik prima snagu javno ispovijedati vjeru u Krista, i to kao po svojoj službi (quasi ex officio)’.“ (KKC 1305)

    4. Primatelj Potvrde

    U latinskoj tradiciji smatra se osnovnom dobi za primanje sakramenta potvrde “dob rasuđivanja“. No u smrtnoj pogibelji treba potvrditi i djecu, čak i ako nisu dostigli dob rasuđivanja.

    Iako se o potvrdi govori kao “sakramentu kršćanske zrelosti“, ipak se ne smije odrasla dob vjere poistovjetiti s odraslom dobi naravnog rasta, niti zaboraviti da je krsna milost čist i nezaslužen Božji dar kojoj nije potrebno neko “ovjerovljenje“ da bi postala djelotvornom.

    “Svaka krštena osoba, koja još nije potvrđena, može i treba primiti sakrament Potvrde. Budući da krštenje, potvrda i Euharistija tvore nešto jedinstveno, ‘vjernici su obavezni primiti sakrament potvrde pravodobno’. Sakrament krštenja bez potvrde i euharistije je doduše valjan i djelotvoran, ali kršćanska inicijacija ostaje nedovršena.“ (KKC 1306)

    Priprava za sakrament potvrde treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom i do življe prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima, kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti kršćanskoga života. Zato kateheza u potvrdi treba u potvrđeniku probuditi smisao pripadniku Crkvi Isusa Krista, i to kako sveopćoj Crkvi tako i župnoj zajednici.

    “Za primanje potvrde potrebno je da krizmanik bude u stanju milosti. Dobro je radi očišćenja u vidu primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu pokore. Za poučljivo i raspoloživo primanje snage i milosti Duha Svetoga treba se pripremiti predanijom molitvom.“ (KKC 1310)

    “Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu. Dobro je da kum bude isti kao i kod krštenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.“ (KKC 1311)

    5. Služitelj Potvrde

    Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Na Istoku redovito svećenik koji krsti, odmah u jednom te istom slavlju podjeljuje i sakrament potvrde. Međutim on to čini svetom krizmom što ju je prethodno posvetio patrijarh ili biskup. Time se izražava apostolsko jedinstvo Crkve koje se učvršćuje sakramentom potvrde. U latinskoj Crkvi ista se disciplina primjenjuje pri krštenju odraslih ili kad se u puno zajedništvo s katoličkom Crkvom uvodi krštena osoba član druge kršćanske zajednice, u koje sakrament potvrde nije valjan. Nakon čega slijedi sudjelovanje u Euharistiji. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja ističe jedinstvo triju sakramenata kršćanske inicijacije.

    “U latinskom obredu redovito djelitelj potvrde jest biskup. Premda biskup može iz važnih razloga, nekim svećenicima dati ovlast da dijele potvrdu, dobro je ipak da je, radi značenja samog sakramenta, podjeljuje on sam, ne zaboravljajući pritom da je upravo radi toga slavlje potvrde na određeno vrijeme odijeljeno od krštenja. Biskupi su nasljednici apostola koji su primili puninu sakramenta reda. I stoga, kad oni dijele sakrament potvrde, to jasno označuje da je učinak sakramenta da one koji ga primaju tješnje sjedini s Crkvom, s njezinim apostolskim izvorima i poslanjem da svjedoče za Krista.“ (KKC 1313)

    “Kad je kršćanin u smrtnoj pogibelji, bilo koji prezbiter mora mu podijeliti potvrdu. Crkva, naime, hoće da nitko od njezine djece, pa ni ono najmanje, ne pođe s ovog svijeta a da nije po Duhu Svetom usavršeno darom Kristove punine.“ (KKC 1314)

    Like

  3. The catholic verbal garbage is no different from the islamic verbal garbage!
    Garbage is Garbage, no matter what its source.

    Like

  4. +Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…
    Jan 1, 2020

    Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…

    Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchiolliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetoga Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67.godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da je Pavlova glava bila odsječena jednim udarcem mača, te se tri puta odbila od zemlje! Na tim su se mjestima pojavili izvori vode. Zato se mjesto i zove Tre Fontane. Tu je ujedno sagrađena i crkva i samostan trapista u kojem se nalazi mramorni stup koji svjedoči gdje je točno bila odsječena glava sv. Pavla. Sigurno se ne radi o slučajnosti kada Majka Božja odabire baš to mjesto da prenese poruku jednom protestantskom vjerniku koji je mrzio Crkvu i Papu.

    Ljubi Crkvu i Papu

    Bezgrešna Marija u svom prvom ukazanju uputila je Cornacchiolliju ove riječi: “Zašto me progoniš? Krajnji je čas da s time prestaneš. Vrati se u zajedništvo Katoličke Crkve.” Majka je Božja u svakom svom ukazanju opetovano ponavljala da nije moguće vjerovati u Krista i istovremeno se boriti protiv Crkve, jer je je Crkva sveto stado Isusovo. Crkva je samo Tijelo Kristovo, Mistični Krist, koji poziva u zajedništvo svakoga bez iznimke. Grešnike posebno, jer ih želi osloboditi grijeha i učiniti ih svetima-zapravo dostojnima neba. Tko se bori protiv Crkve, bori se protiv Isusa i tko odbacuje Crkvu, odbacuje Krista. Gospa je rekla Bruni da Crkva doživljava svakovrsna progonstva, kako izvana, tako i iznutra u onima koji se odriču i napuštaju svećeništvo, izazivaju razne skandale, čine izdaje. Vrlo se često Crkvu krivo interpretira i namjerno se lažno prenosi i iskrivljuje njen Nauk. Dolazi do raznih neshvaćanja i zabluda!
    No, najviše napadaju Crkvu oni koji neprestano žive u grijehu, iako se smatraju članovima Crkve. Takvi se u svom životu ne vode Kristovim naukom već svojom sebičnošću. Svojim lošim primjerom i navještanjem svoje krive i lažne filozofije odvode druge na put vječne propasti. Oni su najveći progonitelji Crkve!
    U svetom stadu Crkve žive opasni vukovi u ovčjoj koži. Majka Božja je pozvala Brunu da ne klone duhom i da se ne predaje, već da snažno ustraje u vjeri, u potpunoj poslušnosti Svetom Ocu i Nauku Crkve. Poslala mu je i svećenika-duhovnika da ga povede putem vjere. dala mu je spoznati kakav je veliki dar sakrament svećeništva! Zahvaljujući svećeniku u sakramentima pomirenja i Euharistije možemo susresti samog Krista koji oprašta grijehe i čini nas subaštinicima svog uskrsnuća, daruje nam Život vječni!
    Kako se Bruno zanosio idejom ubiti i samog Papu, jer ga je smatrao preprekom jedinstva među kršćanima, Gospa mu je jasno dala do znanja da ne postoji nikakva Crkva bez Pape, bez jedinstva s Papom. Pozvala ga je da voli i cijeni Papu, jer je svaki biskup Rima voljom i odlukom samog Krista njegov vidljivi nasljednik na zemlji i nasljednik svetog Petra, Stijene! Ujedno je i pastir cijele Crkve, poglavar svih biskupa. Zahvaljujući toj posebnoj misiji koju je Krist još u Petru i kroz Petra povjerio svakom Papi, on također dobiva i dar nepogrešivosti u trenucima kada naučava o stvarima vjere i morala, te proglašava istine vjere objavljene od Boga. Zato sv.Ambrozije i kaže: “Gdje je Petar, ondje je i Crkva.”

    Ljubi Sveto Pismo i službeni Nauk svete majke Crkve

    Majka Božja ukazala se Bruni držeći Sveto Pismo na svom srcu. Zašto mu se Majka Božja ukazala upravo s Biblijom objasnio je sam Bruno nakon nekoliko godina: “Zato što sam ja obilazio ovo mjesto s protestantskom Biblijom u ruci da u njoj nađem argumente za borbu s dogmama katoličke vjere. Uvijek bih počinjao svoje govore riječima-Marija nije Djevica, Marija nije na nebo uznesena.-Sama Djevica mi je rekla da su te riječi krive! Pokazala mi je upravo Bibliju govoreći da se baš u njoj nalazi sva istina koju o Njoj naučava Crkva Katolička!” Cornacchiola je shvatio da odbacujući istine da je Marija Majka Božja, da je Bezgrešno Začeće, nismo u stanju ući u puninu objave, nismo u stanju shvatiti svu puninu djela spasenja koje je izvršio Njezin Sin, Bog-o-Čovjek, Isus Krist. Majka je Božja držala Sveto pismo na svome srcu, kao svoga Sina. na taj način je dala do znanja svima koja je vrijednost i važnost Svetog pisma-jer Bog nam u svojoj Riječi daje odgovore na sva pitanja i probleme života. Majka nas poziva da svaki dan čitamo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanom tekstu.
    Gospa je zatim rekla Bruni:“Ja sam Ona koja je u Presvetom Trojstvu.” To znači da se njen poseban odnos kao čovjeka spram svake Božanske Osobe temelji na činjenici da se u Njezinoj utrobi nastanio Sin Božji. Marija je od svog začeća u potpunom Božjem vlasništvu: savršeno čista, slobodna od ikojeg grijeha i zato može postati Majkom Sina Božjega. Za vrijeme svoga zemaljskog života odlikovala se poniznom i nepoljuljanom vjerom i savršenim vršenjem Božje volje. Svojom vjerom i sjedinjenjem s mukom i trpljenjem Kristovim na Križu postala je Majka svih ljudi u redu milosti. Njezina savršena čistoća izvor je posebne ljepote i nadnaravne moći koja gazi Sotonu.
    Istovremeno je Marija potvrdila Bruni Nauk same Crkve, kada mu je govoreći o Papi i Crkvi, rekla da Objava nije samo u Svetom pismu, već i u tradiciji Crkve-znači u svemu onom što se nalazi u predaji i u doktrinarnom naučavanju Učiteljstva Crkve koje se prenosi s pokoljenja na pokoljenje! Ova je istina zasnovana na obećanju samog Krista Gospodina kada je svojim učenicima rekao da nisu u stanju u tom trenutku sve shvatiti i nositi, no: “kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. “(Iv 16, 13) Ovo imajte na umu, da nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga! (usp. 1 Pt 1, 20).
    Zadnju riječ uvijek ima Učiteljstvo Crkve.
    Postoji, dakle, dvostruka dimenzija, dva izvora po kojima imamo pristup Objavi, a to su Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve.
    Bruno Cornacchiola prvotno je napustio Crkvu zbog ignorancije, radi vlastitog neznanja-nepoznavanja objavljenih istina. Također i danas iz istih razloga nepoznavanja evanđelja i istina vjere mnogi napuštaju Crkvu i izdaju Isusa, prelazeći u razne sekte, “egzotične religije” ili živeći kao da Boga nema. Zbog te ignorancije (neznanja i lijenosti da upoznaju) ljudi odbacuju najveće blago pripadnosti Kristu prisutnom u Crkvi Katoličkoj. Mnogi nisu ni svjesni kako je nepoznavanje istina katoličke vjere i Svetog pisma veliki grijeh propusta. Papa Pio XII., jednom je prigodom kazao da se: “Crkva… boji samo jednog neprijatelja-ignorancije (ravnodušnosti), tj.nepoznavanja katoličke vjere.”

    Obratite se, ali istinski!

    Marija je u svojim ukazanjima pozvala Brunu na obraćenje! Obraćenje koje znači prepoznati svoje grijehe, odbaciti grijeh i zlo, svim srcem se pokajati za učinjene grijehe, odlučiti čvrsto više ne griješiti, te dati naknadu i zadovoljštinu za počinjeno zlo! Stoga je izuzetno važno redovito pristupati sakramentu pomirenja i što češće sudjelovati u Euharistiji. Euharistija-to je sam Isus koji uprisutnjuje svoje djelo Otkupljenja među nama! Stoga je ona vrhunac i samo srce života Crkve. Bezgrešna je ujedno upozorila na potrebu istinske i ustrajne svakodnevne molitve. Na poseban je način naglasila važnost molitve Krunice. “Zapamti sine-govorila je Bruni-da Krunica nije molitva upućena samo Meni, već Presvetom Trojstvu, u kojem sam prisutna. Upamti: Krunica uči poniznosti, poslušnosti, ljubavi i brani pred opasnostima ovoga svijeta, opasnostima krivog morala, kušnjama protiv vjere, protiv mira, obitelji i cijelog čovječanstva. Sine moj, Krunica je malo Evanđelje, bedem protiv napadaja đavolskih sila. Moli i bit ćeš jak. Ja ću biti s tobom. ovo je Majčino obećanje.”
    Drugom prilikom, Bezgrešna je pozvala:” Molite i činite pokoru!” Prava pokora je uzajamna ljubav i praštanje, dakle život zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakodnevna uzajamna ljubav, podnošenje i opraštanje vrijede više nego najstroži post i druga odricanja.

    Čudo sunca

    Dana 12. travnja 1980. godine, na obljetnicu Marijina ukazanja, za vrijeme svete Mise održane u spilji u Tre Fontane sabrani su ljudi vidjeli čudo sunca koje je trajalo 30 minuta. Čudo sunca navijestila je Gospa pet mjeseci ranije samom Bruni. Svjedoci su vidjeli kako je sunce stalo iznad špilje te se počelo kretati u znaku slova M koje je bilo okruženo zvijezdama i svjetlošću koja je mijenjala boje. Nakon nekog vremena slovo M zamijenila su slova IHS, a kasnije su se pojavili Isus i Gospa. U Otkrivenju sv.Ivana govori se o Ženi obučenoj u sunce. Ovo je znak da je marija prva od ljudi uznesena na nebo i da sudjeluje u životu Presvetog Trojstva. Objavljujući se ponovno 23.veljače 1982. godine, Majka Božja je upozorila Brunu na skori planirani atentat na papu Ivana Pavla II. Proroštvo se ispunilo 12. svibnja iste godine u Fatimi, kada je služba sigurnosti spriječila ponovni pokušaj atentata na Svetog Oca.
    Čudo sunca ponavljalo se nekoliko puta; 12. travnja 1982., a posljednje se zbilo 12. travnja 2006. godine. Ovako opisuje čudo jedna svjedokinja: “Nakon Mise u svetištu Tre Fontane javila sam se na telefon i čula glas kako pita: `Vidite li sunce?` Izišle smo na balkon i gledale sunce. Kretalo se i mijenjalo boje: zelena, bijela i roza… U trenucima je bilo poput Hostije. Kucalo je kako i svako ljudsko srce. Čudo je trajalo oko 20-tak minuta i donijelo nam je puno radosti i mira.”

    Darivajte dar vjere

    Majka Božja u Tre Fontane nije pozvala svoju djecu samo da što bolje upoznaju i produbljuju svoju vjeru, već da tu vjeru poklanjaju jedni drugima kao dar! Rekla je Bruni: “Obraćaj se svaki dan, ali trudi se također da ovaj dar vjere primi i tvoja obitelj, tvoji suradnici, susjedi i svi ljudi s kojima se susrećeš. Svi ljudi s kojima se susrećeš Isusov su dar tebi! Oni očekuju od tebe da drugima svjedočiš svoju vjeru i nadu. I nemoj misliti samo na sebe. Što više budeš druge darivao vjerom, tim će više ona u tebi rasti.”

    p.M. Piotrovski, TCHr
    (preuzeto iz: Ljubite jedni druge)

    Na periferiji Rima, nalazi se miesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna pećina. Dana 12. travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj djeci.
    U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetišta. Prvo se diže nad mjestom gdje je Apostol naroda položio svoj život za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i crkva otaca trapista, uz koju je i trapistička opatija. Tu je nekada živio veliki Marijin štovatelj sveti Bernardo; odatle se širila Bernardova nauka i pobožnost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv. Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvaše po jednom viđenju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard jednom služio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pružale od čistilišta do neba; po ljestvama su se penjale duše oslobođene po sv. Misi, a na vrhu ih je dočekivala Marija i uvodila u Nebo.
    U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u nioj su moći svetih Vojnika, kršćanske legije kojom je zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoše odreći svete vjere.
    U dvorištu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj pobožnosti prema Mariji. Kad god je prolazio pored slike Majke Božje, on je pozdravljao:
    — Zdravo Marijo!
    — Zdravo Bemarde, odgovori mu ona jednom.
    Na mjestu Tri Vrela bila je pećina i šuma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i griješno.
    Nekada, davno, i pećina u Lurdu bila je sastajalište sotonista, kao što je i ova špilja bila mjesto grijeha. Ali, Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je moć Sotone širom svijeta.
    To, simbolično izražava i Njena pojava u ovim pećinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku…
    Ona, koja je trgala udove mističnog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posvećivala i ugrađivala u mistično Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijaše otpao od Crkve, postao pristalica jedne sekte, i došao upravo u ovu šumu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji je trebalo za Uskrs održati, upravo protiv — Majke Božje. Nikada neće izreći tog govora. Toga proljetnog dana on će se obratiti. Ova pećina više neće biti mjesto grijeha, već mjesto pobožnosti.
    Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Kršten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno pobožan štovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoličku je vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je fanatički mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je držao i javne govore.
    U svojoj je kući poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju ženu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena anđeoska blagost, tako je fanatički mrzio, da je na posebnom bodežu napisao riječi: »Smrt Papi!« i samo čekao na zgodnu priliku, u kojoj će ga rinuti Papi u srce.

    A spomenutog dana dogodiše se čude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Božja. Bio je kao izvan sebe, kad je, sastavljajući pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu
    i ugledao svoje najmlađe dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomično kleči, drži sklopljene ruke na molitvu i gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo kršteno, a kamoli da bi se znalo moliti!
    Otac se podigne sa zemlje, pođe prema djetetu i još se većma začudio, kad je čuo kako mu dječačić u zanosu ponavlja riječi:
    »Lijepa Gospođo!…« Na očeva pitanja dijete ni da se gane.
    Uzbuđeni otac zovne sada svoju kćerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke, ožarena je u licu i ponavlja iste riječi kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje treće dijete, Karla, kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru spilje i raširenih očiju, a u licu svijetao i sav ushićen, ponavlja iste riječi, kao i mlađi brat i starija sestra: »Lijepa Gospođo!« Otac ne može nikako da se snađe. Napola lud, baca svoje oči sad na djecu, sad prema otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snažna sila. Nečije ruke kao da mu stišču oči. S njih pada nešto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da više nije bilo, već usred svjetla gleda neobično mili lik nebeske pojave Majke Božje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko odijela ima blještav ogrtač, koji joj seže sve do gležanja. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred pećine. Ruke drži na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritišće knjigu sive boje.
    Ta njezina neobična ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih teških grijeha počinjenih protiv nje, a i planova za budućnost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je njezin smiješak pun nebeske miline i praštanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnuća. I prijekora! Zar ona siva knjiga ne označuje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek služio u svojim napadajima protiv katoličke Crkve? I vidi posve jasno kako ona miče lijevom rukom, i kažiprstom upire na zemlju, gdje leži crno platno, a do njega polupano raspelo.
    — Ja sam ona koja se nalazim u Božanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave.
    Odmah je shvatio o čemu se radi. Pogotovu, kad mu je odlučnim glasom rekla: *Ti me progoniš!… Sad je dosta!«
    Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraćenja. Ima je zabtvaliti pobožnosti 9 prvih petaka, što ih je obavio, dok je još bio dobar.
    — Božja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio. Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjeća radi njih veliku bol. »Šta mu je raditi?!« pita sam sebe. Izgledao je kao teški bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je još uvijek taj bolni izgled. Majci Božjoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubezno odgovara: »Vrati se u sveto stado, u nebeski dvor na zemlji!« Dakle vratiti mu se treba u krilo katoličke Crkve, koja je svakome, koji živi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Poučila ga je i o zabludama, što ih je svojim govorima protiv Nje sijao: »Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i anđeli došli su da me uzmu na dan moga preminuća!«
    Preporučuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu — krunicu. Jer je u molitvi silna moć, po njoj će dobiti sve milosti: »Molitva je zlatna strelica, što izlazi iz usta vjernika i stiže do Božjeg Srca!«
    Potiče ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj.
    Posebno ga upozoruje na neke vrste duševnih bijednika: na bezbožnike, raskolnike, psovače, bludnike i lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potiče na molitvu za njihovo obraćenje i za jedinstvo Crkve.
    Njemu pak samom odredila je dva svećenika, koji će ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu rekla njihova imena, nego način kako će ih naći: »Svećenik, koji te pozdravi riječima: »Zdravo Marijo, sine!« uputit će te svećeniku, koji će te izmiriti s Bogom. A svećenik, koji će ti reći, da ga nešto vuče k tebi, odvest će te Sv. Ocu, kome ćeš odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oproštenje zbog otpada od vjere i svetogrdne borbe, što si je vodio protiv njemu.«
    Prorekla mu je i protivštine, koje ga čekaju, no neka se ne boji, jer će mu ona majčinski priskočiti u pomoć, kad ga svi prezru i napuste. »Budi razborit prema svima!« — riječi su, kojima ga je potaknula na opreznost.
    Nasmiješivši se ljupko ocu i djeci, povuče se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred očima njezin sjajni zeleni ogrtač.
    Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoči i poleti k zidu pećine, uhvati se rukama za zid i vikne: »Lijepa Gospođo!… Zeleni ogrtač!…« Sad sve troje djece navali na oca: »Tko je bio ta Lijepa Gospođa? … Šta ti je rekla? …« »Gospa«, odgovori blijedi otac. »Poslije ću vam sve pripovijedati!« On je odmah u polumraku špilje u svoju bilježnicu unio sve, što mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego će otići, napiše izvana na spilji: »U ovoj pećini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli.« Ime »Djevica Objave« upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10. m do 17. s. 30 m.
    S dubokim dojmovima u duši silazili su obraćeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na želju oca, navratiše u crkvu, posvećenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala Oo. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od najnježnijih štovatelja i propovijednika Bl. Dj. Marije, naučitelja sv. Crkve — sv. Bernarda.
    Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u životu. Glasom, koji djeca nisu dotle još nikada čula, reče im: »Uvijek sam vam govorio, da Isus nije …« i upre rukom prema svetohraništu. »Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kućici! Molite mu se!« A onda sam uroni u molitvu kajanja i klanjanja, zahvale i odluke … Duša mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet našao i uzljubio svim žarom srca.
    Kad su došli kući, žena opazi na mužu neku čudnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, što su ga svojim povratkom unijeli u kuću. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, već je i ustima “formirala pitanje. Otac je skoro plačnim glasom poslao djecu u krevet, a onda se ženi obratio riječima: »Vidjeli smo Gospu! … Molim te za oproštenje, što sam te mučio, Jolando! … Znaš li moliti krunicu? …«
    »Ne sjećam se dobro!« — odgovara ganutim glasom žena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu onako, kako su znali… Prve »zlatne strelice« u stanu obraćene obitelji!
    I na našem obraćeniku opazilo se ono, što se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava širom svijeta: »Koji je jedanput vide, stalno čeznu da je i opet ugledaju. Naš obraćenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni na kasno doba, nego bi hrlio k pećini kod Tri Fontane, kadgod bi navečer iza službe uhvatio nešto slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio …
    Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, što da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se još više otkrije, molio bi za zalutalu braću, za jedinstvo Crkve, da se što prije susretne sa svećenicima, koji će ga vratiti u ovčinjak Kristov, što ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi…
    Potpuna mira još nije bio našao. Svojim očima bi lovio svakog svećenika, što bi ga bilo gdje susreo, i stalno bi se pitao: »Nije li to onaj?«
    Konačno je prvoga ipak našao. Ujutro, 28. travnja, uđe u crkvu Svih Svetih (crkva Oo. glasovitoga Don Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snužden. Neki mladi svećenik jako se žuri. On ga ipak zaustavlja: »Oprostite, oče. želio bih vam reći jednu riječ!« »Zdravo Marijo. sine! Recite hitno! Žuri mi se! Moram pričestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Pričest bolesniku!« »Napokon eto Marijina znaka. To je onaj prvi!« I Bruno brzo izasu: »Ja sam protestant, a želio bih postati katolikom!« »A tako! Dobro! Ja ću vas odvesti svećeniku, koji će to učiniti.« I odvede ga drugom svećeniku, koji ga sasluša, pozove njega i ženu mu na pouku, i bi određen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoči toga dana požuri Bruno k pećini da moli za pomoć Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni u molitvu … I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Božju. Gledala ga je milim materinskim pogledom, a onda se bez riječi udalji.
    Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred svećenikom svojih zabluda i budu vraćeni u krilo Katoličke Crkve, a 17. svibnja krstiše još nekršteno najmlađe dijete Ivicu. Brunina je sreća postigla svoj vrhunac. Pronašao je i drugog svećenika, koji će ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je često ulazio u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga svećenik tu uvijek čudno gledao. I jednoga dana upadne taj svećenik u Brunin stan. Čitav se je stan te siromašne obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj svećenik upravlja Bruni riječi: »Cornacchiola, moram ti govoriti… Ne znam … Osjećam kako me k tebi nešto vuče«.
    Točno, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljiše se.

    Po želji tog svećenika odoše njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu krunicu. Kod treće Zdravomarije druge desetke Bruno zašuti. Svećenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve blijed, zanesen i čuje ga kako, šapčući, ponavlja riječi: »Kako je lijepa! …« A onda se okrene svećeniku i rekne mu: »Opet je došla! …« Svećenik nije vidio ništa, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom svetom radošću, da je nekom mladiću, koji je baš toga časa banuo u Šumu, viknuo: »Gospa!… Ukazala se Gospa u pećini!« Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraćali boiji svojim domovima. Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namješteniku Bruni, da će zemlju u pećini očistiti i posvetiti, pa će odsele služiti kao lijek bolesnima na duši i na tijelu, tj. postati čudotvorna i poslužiti kao vrhunaravno sredstvo za obraćanje grješnika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje na povratku kući uvijek ponijeli sa sobom i štogod te zemlje. Pećina je puna ploča zahvalnica za primljene milosti. Prve su godine mnogi osjećali i neobične mirise, koji bi dolaziii iz spilje i širili se daleko, posebno prigodom nekih svetkovina.
    Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o »Djevici Objave« i poticao ih na posjećivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, što je baš u to vrijeme kao tramvajski namještenik bio zaposlen na liniji Crkva sv. Pavla – Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sreće. Ali ga duša nije samo vukla k svetoj spilji, već je tražio i mjesta svojega prijašnjeg djelovanja, ne bi li pružio zadovoljštinu za sve ono zlo, što ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavađanju duša ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripavan i na trpljenje.
    Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fizičkim napadajima, ali bi svoj apostolat i dalje mirno nastavljao. Upotrebijavao bi uvijek lijepe riieči, a osobito se je puno molio i prikazivao žrtve, da ljude predobije za Boga i život vjere. Svete pričesti u prve petke za obraćenje grješnika započeo je odmah iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se.
    30. svibnja, uza sav umor, požuri i opet do mjesta svoje sreće. Klekne, izvadi krunicu i moli. Pećina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet nebeska Majka i govori mu: »Idi k mojim kćerima, pobožnim Učiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja!« I Bruno požuri, da dobrim redovnicama odnese Marijinu poruku.
    Ovaj prikaz ukazanja Majke Božje, »Djevice Objave« kod Tre Fontane, u okolici Rima, svršavamo riječima samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: »Cornacchiola priznaje« — »Plačući predao sam bodež«, njemački pisac P. Leo Marija Ort:
    »Draga braćo i sestre! Nosio sam još i drugu muku u svom srcu, koju hoću da vam sad ispripovjedim, jer tko zna, kad ćemo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bodež, s kojim sam se zakleo da ću ubiti Papu. Ispovjednik mi je rekao:
    »Nemoj o tome nikome ništa reći. Čekaj na zgodu, u kojoj ćeš ga moći osobno predati u ruke Sv. Ocu.«
    Čekao sam. I došao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezbožaca, slobodnih zidara i krivovjeraca strašno napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli krunicu. Među tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bodež i bibliju, što sam je tumačio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljene riječi: »To će biti smrt katol. Crkvi s Papom na čelu.«
    Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu!
    Iza svršetka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: »Pastor angelicus!« (= Anđeoski Papa — prema glasovitom proročanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao Anđeo, koji je raširio krila da poleti. On reče:
    »Jedan od vas želi sa mnom govoriti!«
    Ja kleknem i viknem: »Svetosti, to sam ja!«
    Svi radnici učiniše mjesto. Sv. Otac dođe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame, približi svoj obraz mojemu i upita:
    »Šta je, moj sinko!«
    »Tu je, Svetosti, protestantska biblija, kojn sam krivo tumačio i čime sam upropastio mnoge duše.«
    Plačnći predadoh i bodež, na kojemu napisah: »Smrt Papi!«
    »Molim za oproštenje, što sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim bodežom!…«
    Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmiješi se i reče:
    »Dragi sinko! Time ne bi bio ništa drugo učinio, nego bi Crkvi darovao jednoga mučenika i jednoga papu više, a Kristu pobjedu, pobjedu ljubavi!«
    »Da, ali ja molim još jednom za oproštenje!«
    »Sinko!« reče Sv. Otac, »najbolje je oproštenje pokajanje!«
    »Svetosti! Sutra putujem u bezbožnu Emiliju. Tamošnji su me biskupi pozvali da obavim jedno kružno putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Božjem Milosrđu, što me je zapalo posredstvom Presv. Djevice.«
    »Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. Pođi s mojim blagoslovom!«
    I on mi dade svoj blagoslov. Održao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti više od 600 prekida s bezboštvom.
    Nastojat ću predobiti i druge!
    Draga braćo i sestre! Oproštenje, što ga zamolih od Gospođina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio. Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi mi zajedno činimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, što sam ga počinio u Rimu, nanio sam i Vama u Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu dušu, ranjavam cijelo tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oproštenje zbog svega zla, što sam ga učinio. Vi vidite, draga braćo i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira više u kući. Djeca su protiv roditelja, a roditelji se više ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do bračnih rastava, dolazi do grijeha. Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oružja.
    Ta se oružja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo.
    I mi imamo puno oružja, i s njim želimo upoznati one, koji se nazivaju našim neprijateljima:
    Oružje naše vjere,
    Oružje našeg ufanja,
    Oružje naše ljubavi.
    Oružje istine!
    Upitajmo te ljude. da li vjerujui da li ljube, da li se drže ovih triju bijelih točaka:
    Prva bijela točka to je Prestveta Euharistija;
    Druga bijela točka to je Bezgrješno začeće;
    Treća bijela točka to je Papa!
    Slijedeće tri bijele točke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri točke moraju biti jedinstvene, međusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine.
    Protestanti vele: »Nema Euharistije, nema Bezgrješne, nema Pape!« Bezbožnici govore: »Nema Pape! I mi bezbožnici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u čast Majci Božjoj, ali Papu treba ubiti!« Vidite, manjka jedna od bijelih točaka!
    Ako te tri bijele točke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine!
    Te tri bijele točke ima jedino rimokatatolička, apostolska Crkva.
    To su naša oružja!
    Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja još moćnija oružja. Mi im dajemo ime i zovemo ih:
    Atomska bomba molitve,
    Atomska bomba klanjanja,
    Atomska bomba ljubavi k bližnjemu,
    Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA!
    Držimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je štit protiv svakom krivovjerju! Štit, koji nam donosi pobjedu, jer se prihvaćamo mača, koji je Krist, naš Gospodin — put, istina i život« (Iv 14,6).
    Te tri točke i međusobna ljubav jesu oružja, pomoću kojih ćemo mi sigurno pobijediti i postići, da bude na zemlji »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).
    Hvaljen Isus Krist!
    Hvaljen Isus i Marija!«
    Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u pobožnosti kleknuše. Imamo pred sobom magazin Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa hodočasnika, djece i odraslih, koji u molitvi kleče pred pećinom. Špilja na mjestu Tri Vrela postat će još jedno mjesto molitve. Oggi će poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opiše plodove tog ukazanja. U Rimu je već 1950. godine, izašla knjiga na našem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava; iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela.
    Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat će Marijin apostol, propovjednik obraćenja i jedinstva.
    U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i dijaboličkoj uroti sve će se učiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda trebalo je da ga učini gradom »slatkog života«, — »dolce vita«. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda, Marija silazi na zemlju, u pećinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od špilje učinila mjesto hodočašća, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotonskih sila…

    MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA
    Jedina crkva koju je Krist osnovao je Katolička Crkva
    “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” Marko XVI:16 I. godine,…
    1305 – Gospa Fatimska
    Gospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji. Katolička je Crkva službeno priznala

    Like

  5. MISNA ČITANJA-ČETVRTAK -21.05.2020
    14m ago

    MISAO IZ EVANĐELJA DANA

    Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
    VI. vazmeni tjedan

    Četvrtak, 21. 5. 2020.

    UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO
    Svetkovina

    ČITANJA:
    Dj 1, 1-11; Ps 47, 2-3.6-9; Ef 1, 17-23; Mt 28, 16-20

    BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
    bijela

    IMENDANI:
    Kristofor, Timotej, Dubravka, Eugen

    NAPOMENA:
    ▪ Izostavlja se spomendan sv. Kristofora Magellanesa, prezbitera i drugova, mučenika.

    Prvo čitanje:Dj 1, 1-11

    Bî uzdignut njima naočigled.

    Početak Djela apostolskih

    Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.

    Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«

    Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«

    Riječ Gospodnja.

    Otpjevni psalam:Ps 47, 2-3.6-9

    Pripjev:

    Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!

    Narodi svi, plješćite rukama,
    kličite Bogu glasom radosnim.
    Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
    kralj velik nad zemljom svom.
    Uzlazi Bog uz klicanje,
    Gospodin uza zvuke trublje.
    Pjevajte Bogu, pjevajte,
    pjevajte kralju našemu, pjevajte!
    Jer on je kralj nad zemljom svom,
    pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
    Bog kraljuje nad narodima,
    stoluje Bog na svetom prijestolju.

    Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
    Braćo:
    Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svojom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoj poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
    A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.
    Zato veli: »Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.« Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.
    On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.
    Riječ Gospodnja.
    Evanđelje:Mt 28,16-20

    Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.

    Svršetak svetog Evanđelja po Mateju

    U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

    Riječ Gospodnja.

    Share
    1Like
    MORE IN ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    MISNA ČITANJA-NEDJELJA -26.04.2020
    MISAO IZ EVANĐELJA DANA Prepoznaše ga u lomljenju kruha. III. vazmeni tjedan Nedjelja, 26. 4. 2020. TREĆA VAZMENA NEDJELJA Prvo čitanje:Dj 2 ,…
    MISNA ČITANJA-PONEDJELJAK 04.05.2020
    MISAO IZ EVANĐELJA DANA Pastir dobri život svoj polaže za ovce. https://vjeraufanjeljubav.com.hr/ IV. vazmeni tjedan Prvo čitanje:Dj 11,…

    Molitve za čistoću
    Gospodine Isuse, tvoj je pogled izraz tvoje milosrdne ljubavi. Nauči me promatrati braću i sestre svojim pogledom.

    Oslobodi me od pogleda koji ubija moje dostojanstvo i dostojanstvo mojih bližnjih.

    Oslobodi me i očuvaj od požude očiju, znatiželjnog i pokvarenog gledanja. Ne dopusti da mojim pogledom u moje srce uđe razarajući duh bludnosti i svako drugo zlo. Milosrdni Isuse, po zagovoru prečistog Srca Marijina, daj mi čisto srce i čist pogled, da u svojim bližnjima uvijek gledam tebe. Amen.

    Molitva sv. Josipu za čistoću

    Sveti Josipe, čuvaru djevičanskih duša, tvojoj su vjernoj skrbi bili povjereni sama nevinost, Isus Krist i Djevica Marija: radi toga dvostrukoga predragog zaloga – Isusa i Marije – molim te da me očuvaš od svake nečistoće da neokaljane duše, čista srca i čestitih nakana uvijek vjerno služim Isusu i Mariji. Čuvaj me od svake grješne misli, pogleda, želje i djela. Daj da u mojoj duši uvijek cvjeta bijeli ljiljan čistoće. Amen.

    Molitva za dar čistoće

    Gospodine, Isuse Kriste, ti si nazvao blagoslovljenima one koji su čista srca i obećao si im da će Boga gledati. Često te gubim iz vida, a u srcu se nađu egoizam, ljubomora i druge zle sklonosti. Zbog pomanjkanja skromnosti i prevelike znatiželje, moje misli i osjećaje ispuni nesigurnost i nemir. Tada gubim radost vjere i svjetlo savjesti. Teško mi je moliti, srce mi je prazno i slabi mi ljubav prema bližnjima. Ipak, Gospodine, želim nov i vjerodostojan život, želim nutarnji mir. Zato molim tvoju predragocjenu krv da me očisti. Želim te opet primiti čistim srcem i dijeliti tvoju ljubav sa svim ljudima. Neka me tvoje rane podsjećaju kako me neizmjerno voliš. Neka me tvoja krv jača u kušnjama i opasnostima. Neka me tvoj anđeo izbavi iz grješne prigode.

    Duše Sveti, daj mi svoju mudrost da razlikujem pravu ljubav prema drugima od traženja samoga sebe, da znam u iskrenosti davati i primati, spajati jednostavnost i blizinu s ljudima.

    Marijo, Majko divne ljubavi, želim kao i ti uvijek nositi u srcu Isusa. Neka me tvoja poniznost uči nježnosti i pouzdanju da postanem čisti kalež krvi tvoga Sina. Amen.

    sveti kristofor je spasija curo od zrtve silovanja i ubistva na kamenu zato prebracna cistoca molitva SV JOSIPA I SV TOMA AKVINSKIJA . Molitve za čistoću
    Gospodine Isuse, tvoj je pogled izraz tvoje milosrdne ljubavi. Nauči me promatrati braću i sestre svojim pogledom.

    Oslobodi me od pogleda koji ubija moje dostojanstvo i dostojanstvo mojih bližnjih.

    Oslobodi me i očuvaj od požude očiju, znatiželjnog i pokvarenog gledanja. Ne dopusti da mojim pogledom u moje srce uđe razarajući duh bludnosti i svako drugo zlo. Milosrdni Isuse, po zagovoru prečistog Srca Marijina, daj mi čisto srce i čist pogled, da u svojim bližnjima uvijek gledam tebe. Amen.

    Molitva sv. Josipu za čistoću

    Sveti Josipe, čuvaru djevičanskih duša, tvojoj su vjernoj skrbi bili povjereni sama nevinost, Isus Krist i Djevica Marija: radi toga dvostrukoga predragog zaloga – Isusa i Marije – molim te da me očuvaš od svake nečistoće da neokaljane duše, čista srca i čestitih nakana uvijek vjerno služim Isusu i Mariji. Čuvaj me od svake grješne misli, pogleda, želje i djela. Daj da u mojoj duši uvijek cvjeta bijeli ljiljan čistoće. Amen.

    Molitva za dar čistoće

    Gospodine, Isuse Kriste, ti si nazvao blagoslovljenima one koji su čista srca i obećao si im da će Boga gledati. Često te gubim iz vida, a u srcu se nađu egoizam, ljubomora i druge zle sklonosti. Zbog pomanjkanja skromnosti i prevelike znatiželje, moje misli i osjećaje ispuni nesigurnost i nemir. Tada gubim radost vjere i svjetlo savjesti. Teško mi je moliti, srce mi je prazno i slabi mi ljubav prema bližnjima. Ipak, Gospodine, želim nov i vjerodostojan život, želim nutarnji mir. Zato molim tvoju predragocjenu krv da me očisti. Želim te opet primiti čistim srcem i dijeliti tvoju ljubav sa svim ljudima. Neka me tvoje rane podsjećaju kako me neizmjerno voliš. Neka me tvoja krv jača u kušnjama i opasnostima. Neka me tvoj anđeo izbavi iz grješne prigode.

    Duše Sveti, daj mi svoju mudrost da razlikujem pravu ljubav prema drugima od traženja samoga sebe, da znam u iskrenosti davati i primati, spajati jednostavnost i blizinu s ljudima.

    Marijo, Majko divne ljubavi, želim kao i ti uvijek nositi u srcu Isusa. Neka me tvoja poniznost uči nježnosti i pouzdanju da postanem čisti kalež krvi tvoga Sina. Amen.

    Like

  6. In the timeless Broadway classic “Les Miserables,” character Fantine wraps up Victor Hugo’s epic saga with one golden line: “To love another person is to see the face of God.” Hugo’s words greatly echo Saint Pope John Paul II’s extremely popular lecture series called the “Theology of the Body,” a title which literally translates to “the study of God in the body.” In these 129 General Audience talks, Saint Pope John Paul II describes how the human person is made in the image and likeness of God and how God selflessly loves every person for his or her own intrinsic good, and not just for Himself!

    St. Pope John Paul II would agree with Victor Hugo: truly loving another person entails seeing God’s image and likeness in him or her. St. Pope John Paul II would even take it a step further and say that true love also entails being able to see God in your own body and soul. Chastity is rooted in this vision of love: with purity of heart, seeing God’s very image in others and in self. In fact, in the Catechism of the Catholic Church, the simplest definition of “chastity” is “to love as God loves.” And what is “love”? Again according to the Catechism, love is simply “willing the good of the other.” Living a chaste life, then, equals “willing the good” of yourself and others as God would will it. Chastity equals no easy task!

    Yet living a chaste life is an exhilarating challenge and it surely has its rewards. When you commit yourself to chastity, an abundance of graces will flood into your life. Listed below are just ten positive things that will happen if you decide to begin on this journey:

    1. Your confidence boosts.
    Chastity
    Christ bestows on you all of the necessary graces to overcome temptations to sexual sin. When you learn to use your willpower to relinquish your inner battle against sexual temptation into the hands of Christ, your confidence soars. Why? Because Christ is King, and He is always victorious. When you falter, He always turns you back from darkness into light, especially via the Sacrament of Confession. Through Christ, you have the power to channel your sexual drive into a conduit of grace rather than sin. What freedom! It will likely begin to feel easier to conquer other temptations, bad habits, and addictions in your life- and set positive new life goals!- as well

    2. You will be able to eat, exercise, and sleep better. And pay better attention at Mass.
    Chastity
    Once you commit to keeping your body chaste, you kindle a newfound respect for your body. You begin to better understand how your body reflects Christ to the world much in the same way that a monstrance displays the Eucharist to the world. You will become energized to take better care of your body, and may find yourself eating healthier food, sticking to a workout regime better, and being more disciplined about sleeping well. Feeling better about your body, you’ll start to feel better about your soul, and you’ll likely be able to be more engaged at Mass and, overall, a more Eucharistic person and disciple to the world!

    3. Your prayer life grows abundantly.
    Chastity
    As you allow the Holy Spirit to purify your body, He will also powerfully begin to purify your soul on an even deeper level. Your new level of honesty with God, such as during times of sexual temptation, allows you to be more open to the Holy Spirit and to His promptings in your heart to do his will, to pray more, and to draw closer to Him. You will find yourself increasingly speaking to the LORD throughout the day, in times of struggle, joy, and everything in between. In fact, you’ll probably slowly grow closer to Our Blessed Mother, Queen of Purity, as well as a whole throng of saints who you may learn about and will just know are also cheering you on!

    4. You begin to more deeply understand the mysterious Trinitarian nature of God and how it relates to marriage!
    Chastity
    When we look to the Trinity, we see how God the Father and God the Son love each other so intensely that God the Holy Spirit exists as an incarnation of their love. As Catholics, we believe that a man and a woman in Holy Matrimony are meant to mirror the Trinity, too: with their free, total, faithful, and fruitful spousal love, a child may come to exist as an incarnation of their love. What beauty in this purpose of human sexuality! With this new association of God and marriage/sex, you will begin to see how bodies and human sexuality were made for the sacred and to love as God loves.

    5. You start to see your significant other with God’s eyes.
    Chastity
    A certain saying goes: “People love things and use people, when they should love people and use things.” Along the lines of “loving versus using,” you will begin to see your beloved as someone who is a son or daughter of God– someone who possesses an inherent dignity with which you do not want to meddle and which is deserving of genuine love. When you commit to chastity, you will begin to respect your significant other, boyfriend/girlfriend/fiance/fiancee or spouse, on a profoundly deeper level. It’s not just how she or he can make you feel, but how you can help him or her to become a person of virtue and ultimately, a saint.

    6. You start to see yourself with God’s eyes.
    Chastity
    Along the lines of “loving versus using,” you also will begin to see YOURSELF as a son or daughter of God– someone who possesses an inherent dignity with which you do not want to meddle and which is deserving of genuine love. You will begin to respect YOURSELF on a profoundly deeper level. It’s not just how your significant other (or pornography, masturbation, dwelling on impure thoughts, etc.) can make you feel, but how you can help YOURSELF to become a person of virtue and ultimately, a saint.

    7. You start to see EVERYONE with God’s eyes!
    Chastity
    Once you start practicing the whole “chastity is loving as God loves” habit, it’s hard not to see others with clear eyes. Not just people you are attracted to, but literally every person! You will gain a sense of wonder and awe for God’s creation that you may have never possessed. You will see people as people to be loved purely, not with sinful purposes in mind, nor merely for their “uses” that they might bring to you or to the world. God loves them for who they are, because they are inherently worth being loved. You will find yourself admiring others’ positive aspects or attractive features more easily– and getting annoyed by or judging others’ negative or unattractive aspects less easily (a.k.a. being more merciful like Our LORD!).

    8. You less easily fall into unhealthy anger and dark moods.
    Chastity
    When you commit to living a chaste life, you will slowly break free from the bonds of sexual sin and experience what the noble use of your free will tastes like (hint: it tastes very liberating!). You will experience genuine freedom, and the soul that is free is the soul that is at peace. And when the soul is at peace, it is far more difficult to get carried away by one’s temper and to be tempted into unhealthy anger, dark moods, and even violence. It is so easy to fall into these spiritual traps when we live unchaste lives.

    9. You more strongly understand how human sexuality is actually a big, beautiful, highly spiritual deal– not “animalistic” at all!
    Chastity
    When you commit your life to chastity, you slowly see how every man and woman is called to live out the spousal meaning of his or her body, whether through the vocation of single, married, or religious life. You will begin to understand better how the ultimate wedding feast is that between Christ the groom and His bride the Church– and you will become even more inspired and determined to listen to God’s vocational call for your own life. Nothing is more enthralling than living life intentionally and with a sacred sense of meaning and purpose.

    10. Joy. Pure and utter joy.
    Chastity
    When you find purpose in your body and your soul, and grow closer to God, and start to feel better, live better, and love better– the biggest reward of all, after freedom and peace, is JOY. Pure joy! Utter joy! Joy in knowing that you are a beloved son or daughter of God, and that God, in His love, thought you up before the world even existed. Joy in knowing that you are meant to set the world on fire with God’s love in your own unique vocation and in your own unique way. When you live out the spousal meaning of your body according to God’s Holy Will, it is impossible not to radiate joy to all the world. If you’re called to marriage, that radiant joy may actually attract your future spouse! Though the truth is, joy is both a gift and a necessity to live out one’s vocational calling – marriage or otherwise – to the fullest.

    11 Tips for Living Chastity When You’re in a Serious Relationship

    Chastity is not only about waiting until we are married before we have sex. It is a virtue that we must foster all of our life and even enrich our marriage.

    Like

  7. 1) The Fatima Prayer (Decade Prayer)
    O my Jesus, forgive us our sins, save us from the fires of hell, lead all souls to Heaven, especially those most in need of Thy mercy. Amen.

    Mary told the children that people should add this prayer to the end of each decade of the Rosary.

    2) The Pardon Prayer
    My God, I believe, I adore, I hope and I love Thee. I beg pardon for all those that do not believe, do not adore, do not hope and do not love Thee. Amen.

    This prayer was given to the children by the Angel of Peace that visited them in 1916, the year before Mary appeared to them.

    3) The Angel’s Prayer
    O Most Holy Trinity, Father, Son and Holy Ghost, I adore Thee profoundly. I offer Thee the most precious Body, Blood, Soul and Divinity of Jesus Christ present in all the tabernacles of the world, in reparation for the outrages, sacrileges and indifferences by which He is offended. By the infinite merits of the Sacred Heart of Jesus and the Immaculate Heart of Mary I beg the conversion of poor sinners. Amen.

    This is another prayer given to them by the Angel of Peace. There was a Eucharistic host and chalice suspended in the air, and the angel led them in kneeling before it and praying this prayer.

    4) The Eucharistic Prayer
    Most Holy Trinity, I adore Thee! My God, my God, I love Thee in the Most Blessed Sacrament. Amen.

    When Mary appeared to the children for the first time on May 13, 1917, she said, “You will have much to suffer, but the grace of God will be your comfort.” According to Sr. Lucia, a bright light shone all around them, and without thinking about it, they all started reciting this prayer.

    5) The Sacrifice Prayer
    O Jesus, it is for the love of Thee, in reparation for the offenses committed against the Immaculate Heart of Mary, and for the conversion of poor sinners [that I do this]. Amen.

    Mary gave the children this prayer, as well as the Fatima Prayer/Decade Prayer, on June 13th, 1917. The prayer is meant to be recited when you are offering up suffering to God.

    More information: IntegratedCatholicLife.com

    THE MIRACLE OF THE SUN AT FATIMA – OCTOBER 13, 1917
    THE MIRACLE OF THE SUN AT FATIMA – OCTOBER 13, 1917

    PRAYERS FOR MY SWEDEN :
    2) The Pardon Prayer
    My God, I believe, I adore, I hope and I love Thee. I beg pardon for all those that do not believe, do not adore, do not hope and do not love Thee. Amen.

    St. Bridget 15 Magnificent Prayers (1 Year)

    St. Bridget 7 Prayers (12 Years)

    Like

  8. Krunica Krvi Kristovoj — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    47m ago

    Krunica Predragocjene Krvi Kristove se moli na posebnoj krunici koja ima 33 zrnca. Ovaj broj predstavlja broj Isusovih godina. Krunica Predragocjene Krvi Kristove se moli ovako: Učinimo znak križa i počinjemo zazivima: -Bože u pomoć mi priteci, -Gospodine pohiti da mi pomogneš (1x Slava Ocu) Najava otajstva. Čitanje odlomka iz Svetog pisma. Može se kratko […]

    Krunica Krvi Kristovoj — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    VI. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK

    VAZ – Svagdan
    DNEVNE PROPOVIJEDI
    Duh istine svjedočit će za me.

    Dragi čitatelji i pobožnici Božje riječi, evo nastavljamo u novom tjednu, šestom uskrsnom, pratiti Pavla i Barnabu na njihovim misijskim putovanjima. Zasigurno će se za sva vremena makedonski grad Filipi, u kojem se nalaze misionari, spominjati kao prva evropska postaja velikog apostola Pavla. Znamo da će kasnije toj kršćanskoj zajednici Pavao napisati svoju najsrdačniju poslanicu iz koje se i sada osjeća koliko je tokom života bio s njima povezan. Stanovnici su Filipa bili miješana porijekla. Među Pavlovim slušateljima i slušateljicama, kad je on prve subote po svojem dolasku, u pomanjkanju mjesne sinagoge, govorio kod rijeke izvan gradskih vrata, našla se Lidija, prva poznata obraćenica na evropskom tlu. Luka, pisac Djela apostolskih, upoznaje nas da je Lidija bila razborita žena koja je sve što je činila dobro promislila. Ali sada se nije kolebala. Izvanredno brzo se odlučila da se pokrsti. Hrabra je Lidija svojim odlučnim nastupom i snažnim glasom sposobne domaćice brzo dovela svu svoju služinčad na krštenje. Uz to je Pavla i njegove drugove pozvala da stanuju u njezinoj kući koja je tako postala prva kršćanska crkva u Evropi. Vidi se da je Lidija bila emancipirana žena, vrlo sposobna trgovka, no prava Pavlova apostolska duša, ne gleda toliko na vanjštinu i ne sudi po njoj, te je prepoznao Lidijinu dobro volju i spremnost da surađuje s Božjom milošću, te je s lakoćom privodi k Bogu. To je i poruka nama današnjim apostolima da znamo biti prilagodljivi jedni drugima te surađivati za stvar Božju ali i za naše približavanje Bogu.

    Pavlov uspjeh u Evropi slavimo pripjevnim psalmom u kojem pjevamo Gospodinu pjesmu novu. Bog će svaki narod ljubiti kao svoj narod ako taj ostane ponizan, a poniznost traži da drugome posredujemo Božje darove kao Božje a ne kao svoje. Cilj je da po svemu svijetu slave Boga svi koji su mu posvećeni.

    U današnjem evanđelju Gospodin govori o Duhu Svetom kojega će on poslati od Oca i sada za njega tvrdi da će on pred svijetom nastupati kao Kristov svjedok. U malo riječi sadržano je mnogo toga što nam govori o međusobnim odnosima između triju božanskih osoba i o njihovu zajedničkom nastupanju prema vani. Još je jedanput posve jasno da je Duh Sveti posebna božanska osoba koja izlazi od Oca i Sina. Duh Sveti svjedoči za Isusa. Sjedinjeni s Duhom Svetim i mi njegovom pomoći svjedočimo za Krista.

    Na same Duhove smo vidjeli koliko je Duh Sveti zasjajio svojim milostima da se na Petrovu riječ obratilo veliko mnoštvo ljudi. To je učinio Duh Sveti prije obećan i tada poslan… I zaista Duh Sveti, svjedočeći za Krista i silno jačajući njegove svjedoke, Kristove je prijatelje oslobodio straha i mržnju je njegovih neprijatelja pretvorio u ljubav, kako reće sv. Augustin. U današnjem evanđelju Isus svojima naviješta da će ih zbog Oca i zbog njega izbacivati iz sinagoga, ali da se ne pokolebaju kad za njih nastupe teški trenuci. Isus je predvidio sve nedaće koje će zadesiti njegove i sve nam je to navijestio. Isusove nas riječi žele ohrabriti da sve za njega pretrpimo ali da ne dozvolimo da netko trpi zbog nas i naših postupaka, jer se zna dogoditi da zbog vjerskog fantizma netko sa strane nastrada zbog takvog ponašanja. Zato poslušajmo Isusa koji nas poziva da se oboružamo Duhom Svetim i postupamo po njegovom nadahnuću.

    IZVOR.zupa-astepinca-kc

    radijo do smrti jadan FRANJO , cuj ovo – https://www.bitno.net/obitelj/roditeljstvo/franjo-toljanic-poginuo-obitelj/

    Tragično poginuli Franjo Toljanić i njegova supruga Katarina mogu nas štošta naučiti o braku i obitelji

    Dijete moje, zašto toliko čekaš da mi dođeš? Vidio sam tvoju bol, čuo tvoje jecaje, a ipak mi ne dolaziš. Kada ćeš naučiti najprije mene potražiti da ti budem izvor utjehe i potvrde?

    Vidim tvoju usamljenost, osjećam tvoju odbačenost, vidim da strahuješ da će te drugi opet odbaciti… ALI JA JESAM… Ja nisam poput drugih. Dok ne naučiš da nikada neću otići, dok ne naučiš da te nikada neću zaboraviti, i mene ćeš se bojati. Moraš naučiti vjerovati mi.

    To znači iskoračiti, iskušati me, provjeriti me kada ti osjećaji govore suprotno. Kada je moj Sin odgovorio napasniku: „Ne iskušavaj Boga svojega, to nije bilo kušanje o kojemu je On (Isus) govorio. Ono što od tebe tražim je da ojačaš svoju vjeru, da je izgradiš. I

    Uvijek sam s tobom. U tebi sam. Prestani o meni razmišljati kao da smo odvojeni… tada se osjećaš odbačeno. Ali ako se sjetiš da smo jedno, kao što su Otac i Sin jedno, tada ćeš znati da si u meni, sigurno prihvaćena, pravedna i potvrđena. Ja ne mogu samoga sebe odbaciti. Odmori se u meni. Imaj povjerenja u mene. Vjeruj mi. Daj da te zagrlim kada plačeš. Znaj da moje srce kuca s tvojim.

    želim da se raduješ u mojoj radosti nad tobom… Kada padneš, sjeti se da sam ja ranjen zbog tvojih grijeha, da nosim masnice tvojih nepravdi, da je kazna cijeloga svijeta pala na mene. Pokaj se i nastavi dalje. Tvoje dugo žaljenje zbog stvari za koje sam već platio nije ni od kakve koristi. Uzaludan je osjećaj krivnje zbog stvari koje nisi savršeno obavila. Sjeti se „metaxi“ (tu je riječ koristio Augustin, a znači da živimo između Edena i Neba. Ne možemo i ne smijemo očekivati savršenstvo s ove strane Neba. Život je neuredan.) Još nisi u nebu. Od tebe ne očekujem savršenstvo. Važno mi je tvoje srce. Volim te, dijete moje… Dođi i voli sa mnom. Voli se. Pokazat ću ti kako da se voliš. To će ti pomoći da voliš i druge, ali sada želim da se raduješ u mojoj radosti nad tobom, da uživaš u mojemu uživanju u tebi i da pjevaš pjesmu ljubavi koju za tebe imam.

    Izvor: https://book.hr/ocevo-pismo-tebi-ne-cekaj-tako-dugo-da-mi-dodes/

    MORE IN BOGTEVOLI.WORDPRESS.COM
    KRUNICA KRVI KRISTOVOJ — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    Krunica Predragocjene Krvi Kristove se moli na posebnoj krunici koja ima 33 zrnca. Ovaj broj predstavlja broj Isusovih godina. Krunica Predragocjene Krvi…
    Krunica Krvi Kristovoj — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    Krunica Predragocjene Krvi Kristove se moli na posebnoj krunici koja ima 33 zrnca. Ovaj broj predstavlja broj Isusovih godina. Krunica Predragocjene Krvi…

    May 18, 2020 at 2:54 pm — Edit
    “Warsaw Will be a Capital of The United States Of The Europe…” – Vision of Teresa Neumann – German mystic and stigmatist from October 15, 1948
    Posted byAmourcratez27. oktober 2019Posted inAmourcratez
    “I will not refuse enlightened and wise in Poland. The smartest laws and the most justice laws will be announced in Polish”

    Teresa Neumann from Konnersreuth (born April 9, 1898 in Konnersreuth; died September 18, 1962, ibid) German mystic and stigmatist. She was a member of the Secular Franciscan Order. On March 5, 1926, Teresa was became to be blessed with stigmas. Bloody wounds were visible on her arms, legs, head and side. Every week, from midnight on Thursday to 1pm on Friday, her wounds opened and bled. During ecstasies, she was to watch Jesus’ passion, foretell future events, and speak foreign languages ​​(including Aramaic) that she had never known before. Despite the suffering, she was active and full of energy on other days of the week. Witnesses claim that thanks to prayer, Teresa caused other people’s ailments in her body. In this way, she was to heal the sick. Hundreds of people made pilgrimages to her home in Konnersreuth, asking for God’s grace and intercession. From 1922 until her death in 1962, Teresa did not eat any food except the daily Eucharist.

    Theresa Neumman with Visible Stigmata
    Teresa died on September 18, 1962 as a result of a sudden cardiac arrest and was buried at the Konnersreuth cemetery. Votive tablets are engraved around the monument with engraved requests, acknowledgments and names of donors. Her grave is visited by pilgrims from various countries of the world. In 2004, nearly 40,000 people signed a request for her beatification. In 2005, Bishop Gerhard Ludwig Müller began the beatification process of Teresa at diocesan level.

    Teresa Neumann’s vision of October 15, 1948,
    / Stephen Lassare – Discovered Secrets of the Future, redaction: Adam, Warsaw 1992 /

    “For many years, God has given me visions of the future, and so far everything has worked. However, I was silent, saying nothing to anyone but my confessor, until I received a clear order to write. Two days before October 15, 1948, the prophet Elijah appeared to me along with Saint Teresa of the Infant Jesus and Saint. John of the Cross. These saints are patrons and guardians of the Carmelite Order. The prophet Elijah gave me the explicit order to write:

    “Listen Israel, that’s what the Lord says to you. Listen to the warning, my brothers. For the Lord has removed the seal of silence from my lips and put his words in my mouth. The first of these dreams is for you, Israel. Through the Elijah, the Lord instructed me to speak to you in His name. Listen, Israel, do not harden your heart, for the Lord tells you. There was silence in front of you for many years. Oh, the ungrateful tribe who killed the prophets and crucified the Son of God Himself! Since you have not listened to the Son of God, nor did His apostles speak to you? That you would no longer be exiles and homeless among the nations of the world, you were given a piece of the land that the Savior’s blood sanctified and the state of Israel arose. Your wandering feet have touched the Holy Land, in which there is a blessing. May you understand grace and find faith in love, remember the Holy Scriptures and prophets, and do not harden your hearts for eternal destruction, giving the earth old secrets.
    Do you not know now how faithful the speech of the prophets was and how all the prophecies of Jesus Christ, whom you did not know and crucified were fulfilled?
    The time will come, not far away, when he will give up the land of his dead and there will be judgment on all tribes and generations of the world. Then woe to the ungodly servants of pride and hatred whose hearts are hardened. Woe to those who do not repent, do not turn to their Lord the Redeemer. “

    And now the second words which the Lord commanded me to say to all people:
    “A great and dangerous hour is coming, judgment and punishment. As long as you have time, listen and give up your sins that deserve punishment. Woe to the earth when the fruit of penance is lacking, and the lips of those who pray are silent. This time the heavenly rebounds will not open like in the days of Noah, and no water will flow to cover the earth with tainted sins. But the earth will open, it will burn from the volcanoes that have already gone out, and its womb will tremble until the land is crumbling, where the grain rustles and the crops are standing. Lightning will rain like clouds until the matter of human hatred is touched. A new flood is coming, not the water this time, but fire and lightning. Woe to you, sons who do iniquity. Woe unto you, nations that have denied God and trampled on His Cross, who are ashamed of the sign of the Cross, the sign of your redemption, and are not ashamed of crime and cruelty.
    Woe to you, Germania. You have never thought on the trail of your crime that your hatred and pride could have created for you an unfathomable pit in place of eternal destruction, a pit whose depth the depth of your guilt will fill with the heat of such flames and with such a strength of punishment as it will not be for others. You have not thought about the dangers they can ignite forever, your shame and punishment, the words of your pride.

    Nur fur Deutsche. You recognized yourself as superhumans, and because of your deeds you became worse than wolves and hyenas, when you spared neither the living nor the dead and disgraced the corpses of those whose lives you gave up. You added new crimes to the old ones, and the cry of the murdered Jews joined the old, with the cry of blood, of forgotten peoples.

    Woe first to you, Prussians, leaders and enemies. Two blows of the wind have already come and the Roman Empire of the German Nation has collapsed and the severe power of the sons of the North has fallen. And the third blow will come, and then woe to Berlin. The fate of Berlin will be like the fate of Nineveh, because when it falls into ruins, it will not be rebuilt anymore. A wind storm covered Nineveh with sand, though it was larger than other antiquity cities.
    The forest will be buzzing over the rubble of Berlin – the city of crime and pride. It will be a blessing for you, Germania, if another takes power over you, if washed with a stream of blood and tears of late repentance, you will listen to another voice, knowing what your guilt and your loss were. Not those because there are chosen ones who recognize themselves as such. Others who you despise in pride, ahead you in word and power.

    Woe to you, Albion, who is trading of another’s blood. Guiltness upon of You, because of wrongs. You chose a mammon instead of God, and you despised My Law and the See of Peter. You sent soldiers and buyers to distant countries for your strength and your gain, and you did not care for My glory. Because of your fault, whole tribes did not become Christians, nor did you care for the soul of your own sons. Repent as long as you go and turn to me, your Lord, and acknowledge My servant over you.

    Woe to you, all worshipers of the golden calf, for you have made a profit and shamed the earth, and you have hurt the people by lying and hatred, which you have seduced by promises of freedom and revenge. On you, bankers with their hands closed by greed and petrified hearts, the weight of sweat and exploited tears falls, and the weight of the blood they shed, destroying themselves in blindness. Woe to you, shockers and soul deprivers. The days of your reign are short. Your end will be among the flames with the beast you serve. When you threaten the West, the sword from the East will fall on you. I have put the peoples of yellow Gog and Magog to guard Europe’s security. You have put yourself in the service of hatred, you will be punished by hatred. I feel sorry for the people who suffer, I feel sorry for the children you made sons of lies and iniquity. I will not leave the people in your power, nor will I bring believers in this land to corruption. The land and sea will be indignant at the shock and fire and snowmen will rise up against them. Woe to the world for offenses. I know those whose eyes are blinded and hearts are deceived. I will scold those who empire the tools, and I will have pity on tools. My mercy will rise over the nation in oppression and shame, and the land of the despised will see light and blessing upon itself. The power of the wicked will cease. Latin crosses will shine in the Kremlin, and the Catholic Church of the Savior will stand in the place of the destroyed church of Christ the Savior. As in arable land, a seed of good will fall and the face of a nation that has suffered so much.

    My blessing, I will give to the Slavs, and the Slavs, although many of them err today, will receive them better and bear fruit more abundantly. They will be My true people, the people of the Eternal Word, and they will understand My teaching and become obedient.

    For they are not the chosen ones who choose themselves, but those who stand up at God’s call. Tears of penance and prayer will not be in vain, and faithfulness to perseverance will not be without blessing and reward. She will take off her shackles and become queen. The tears that My Mother shed under the Cross will put in for her, and the nation that worships her will not be the last among the nations.

    I will not refuse enlightened and wise in Poland. The smartest laws and the most just laws will be announced in Polish, and Warsaw will become the capital of the United States of Europe.
    Poland, which suffered the first punishment, although it was not the biggest her fault, sooner than others rose. In what she was at fault, she had to suffer punishment. But the end of her penance is near. She persevere with her church and waits for liberation. She will not remember his enemies, she will pay good for evil. It will have glory among nations and wings wide open, it will also expand its borders. She will take nations loyal to the Church as a reward of their loyalty.

    Will come, despite the defeat, again glory over Paris and Tokyo. Spain will be the country of My Heart, it will rise through love for it. Italy, though it may flow with solemn blood, will have a beautiful spiritual revival. I look at tears of loyalty and their penance. Once again, I will have pity on the world. The ax of punishment will postpone and enliven my sinful hearts. I will not leave the land ill to rule as they have thought in their hearts. The speech of thunder is the treasury of those who do not listen to the speech of love, and for those who were not enough human words, the voice of flames will sound.

    So listen to the caution, sinners, while I admonish you, and convert while I wait. For there is a great and near time when I will neither admonish nor wait.

    Do not be afraid, however, you who fear God and do not resist Satan’s promptings in despair. Have confidence in me and in the mission of the Mother of God who intercedes for you. I see you in trouble and have pity on you. It protects you against justice. My blood has been shed for you. My sacrifice has not passed away, but it lasts and saves you, although you do not value it. You do not watch closely at My altars. I remember the tears which My Mother shed under the cross and I have regard for Her Heart, pierced with a sword of sorrows. This Immaculate and Merciful Heart covers you. Put your hand on the plow and I will bless your efforts. “
    This is what our Lord Jesus Christ told me to tell you, my brothers: “The invisible coats of Angels are playing, the winds are blowing to damage the earth, a cataclysm is approaching, which has not been since Noah’s days.”

    WOW i think too warzaw change YOU !
    Krunica Predragocjene Krvi Kristove se moli na posebnoj krunici koja ima 33 zrnca. Ovaj broj predstavlja broj Isusovih godina. Krunica Predragocjene Krvi Kristove se moli ovako: Učinimo znak križa i počinjemo zazivima: -Bože u pomoć mi priteci, -Gospodine pohiti da mi pomogneš (1x Slava Ocu) Najava otajstva. Čitanje odlomka iz Svetog pisma. Može se kratko […]

    Krunica Krvi Kristovoj — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    VI. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK

    VAZ – Svagdan
    DNEVNE PROPOVIJEDI
    Duh istine svjedočit će za me.

    Dragi čitatelji i pobožnici Božje riječi, evo nastavljamo u novom tjednu, šestom uskrsnom, pratiti Pavla i Barnabu na njihovim misijskim putovanjima. Zasigurno će se za sva vremena makedonski grad Filipi, u kojem se nalaze misionari, spominjati kao prva evropska postaja velikog apostola Pavla. Znamo da će kasnije toj kršćanskoj zajednici Pavao napisati svoju najsrdačniju poslanicu iz koje se i sada osjeća koliko je tokom života bio s njima povezan. Stanovnici su Filipa bili miješana porijekla. Među Pavlovim slušateljima i slušateljicama, kad je on prve subote po svojem dolasku, u pomanjkanju mjesne sinagoge, govorio kod rijeke izvan gradskih vrata, našla se Lidija, prva poznata obraćenica na evropskom tlu. Luka, pisac Djela apostolskih, upoznaje nas da je Lidija bila razborita žena koja je sve što je činila dobro promislila. Ali sada se nije kolebala. Izvanredno brzo se odlučila da se pokrsti. Hrabra je Lidija svojim odlučnim nastupom i snažnim glasom sposobne domaćice brzo dovela svu svoju služinčad na krštenje. Uz to je Pavla i njegove drugove pozvala da stanuju u njezinoj kući koja je tako postala prva kršćanska crkva u Evropi. Vidi se da je Lidija bila emancipirana žena, vrlo sposobna trgovka, no prava Pavlova apostolska duša, ne gleda toliko na vanjštinu i ne sudi po njoj, te je prepoznao Lidijinu dobro volju i spremnost da surađuje s Božjom milošću, te je s lakoćom privodi k Bogu. To je i poruka nama današnjim apostolima da znamo biti prilagodljivi jedni drugima te surađivati za stvar Božju ali i za naše približavanje Bogu.

    Pavlov uspjeh u Evropi slavimo pripjevnim psalmom u kojem pjevamo Gospodinu pjesmu novu. Bog će svaki narod ljubiti kao svoj narod ako taj ostane ponizan, a poniznost traži da drugome posredujemo Božje darove kao Božje a ne kao svoje. Cilj je da po svemu svijetu slave Boga svi koji su mu posvećeni.

    U današnjem evanđelju Gospodin govori o Duhu Svetom kojega će on poslati od Oca i sada za njega tvrdi da će on pred svijetom nastupati kao Kristov svjedok. U malo riječi sadržano je mnogo toga što nam govori o međusobnim odnosima između triju božanskih osoba i o njihovu zajedničkom nastupanju prema vani. Još je jedanput posve jasno da je Duh Sveti posebna božanska osoba koja izlazi od Oca i Sina. Duh Sveti svjedoči za Isusa. Sjedinjeni s Duhom Svetim i mi njegovom pomoći svjedočimo za Krista.

    Na same Duhove smo vidjeli koliko je Duh Sveti zasjajio svojim milostima da se na Petrovu riječ obratilo veliko mnoštvo ljudi. To je učinio Duh Sveti prije obećan i tada poslan… I zaista Duh Sveti, svjedočeći za Krista i silno jačajući njegove svjedoke, Kristove je prijatelje oslobodio straha i mržnju je njegovih neprijatelja pretvorio u ljubav, kako reće sv. Augustin. U današnjem evanđelju Isus svojima naviješta da će ih zbog Oca i zbog njega izbacivati iz sinagoga, ali da se ne pokolebaju kad za njih nastupe teški trenuci. Isus je predvidio sve nedaće koje će zadesiti njegove i sve nam je to navijestio. Isusove nas riječi žele ohrabriti da sve za njega pretrpimo ali da ne dozvolimo da netko trpi zbog nas i naših postupaka, jer se zna dogoditi da zbog vjerskog fantizma netko sa strane nastrada zbog takvog ponašanja. Zato poslušajmo Isusa koji nas poziva da se oboružamo Duhom Svetim i postupamo po njegovom nadahnuću.

    IZVOR.zupa-astepinca-kc

    radijo do smrti jadan FRANJO , cuj ovo – https://www.bitno.net/obitelj/roditeljstvo/franjo-toljanic-poginuo-obitelj/

    Tragično poginuli Franjo Toljanić i njegova supruga Katarina mogu nas štošta naučiti o braku i obitelji

    Dijete moje, zašto toliko čekaš da mi dođeš? Vidio sam tvoju bol, čuo tvoje jecaje, a ipak mi ne dolaziš. Kada ćeš naučiti najprije mene potražiti da ti budem izvor utjehe i potvrde?

    Vidim tvoju usamljenost, osjećam tvoju odbačenost, vidim da strahuješ da će te drugi opet odbaciti… ALI JA JESAM… Ja nisam poput drugih. Dok ne naučiš da nikada neću otići, dok ne naučiš da te nikada neću zaboraviti, i mene ćeš se bojati. Moraš naučiti vjerovati mi.

    To znači iskoračiti, iskušati me, provjeriti me kada ti osjećaji govore suprotno. Kada je moj Sin odgovorio napasniku: „Ne iskušavaj Boga svojega, to nije bilo kušanje o kojemu je On (Isus) govorio. Ono što od tebe tražim je da ojačaš svoju vjeru, da je izgradiš. I

    Uvijek sam s tobom. U tebi sam. Prestani o meni razmišljati kao da smo odvojeni… tada se osjećaš odbačeno. Ali ako se sjetiš da smo jedno, kao što su Otac i Sin jedno, tada ćeš znati da si u meni, sigurno prihvaćena, pravedna i potvrđena. Ja ne mogu samoga sebe odbaciti. Odmori se u meni. Imaj povjerenja u mene. Vjeruj mi. Daj da te zagrlim kada plačeš. Znaj da moje srce kuca s tvojim.

    želim da se raduješ u mojoj radosti nad tobom… Kada padneš, sjeti se da sam ja ranjen zbog tvojih grijeha, da nosim masnice tvojih nepravdi, da je kazna cijeloga svijeta pala na mene. Pokaj se i nastavi dalje. Tvoje dugo žaljenje zbog stvari za koje sam već platio nije ni od kakve koristi. Uzaludan je osjećaj krivnje zbog stvari koje nisi savršeno obavila. Sjeti se „metaxi“ (tu je riječ koristio Augustin, a znači da živimo između Edena i Neba. Ne možemo i ne smijemo očekivati savršenstvo s ove strane Neba. Život je neuredan.) Još nisi u nebu. Od tebe ne očekujem savršenstvo. Važno mi je tvoje srce. Volim te, dijete moje… Dođi i voli sa mnom. Voli se. Pokazat ću ti kako da se voliš. To će ti pomoći da voliš i druge, ali sada želim da se raduješ u mojoj radosti nad tobom, da uživaš u mojemu uživanju u tebi i da pjevaš pjesmu ljubavi koju za tebe imam.

    Izvor: https://book.hr/ocevo-pismo-tebi-ne-cekaj-tako-dugo-da-mi-dodes/

    May 18, 2020 at 3:19 pm — Edit
    https://samolucija.blogspot.com/2020/05/warsaw-will-be-capital-of-united-states.html

    http://62.75.216.148

    Like

  9. Čudo krvi – Kamenovana Bogorodica

    2h ago

    Kamenovana Bogorodica

    Početak predaje o Bogorodici Kamenovanoj vezan je za selo Re u dolini Vigezzo na sjeveru Italije i seže u 1494. godinu kada je neki mladić imenom Giovanni Zucono u trenutku ljutnje kamenom pogodio srednjovjekovnu sliku Bogorodice s Djetetom naslikane na pročelju seoske crkve sv. Mauricija. Slika je nakon toga tri tjedna neprekidno krvarila što je privuklo pozornost znatiželjnika. Uslijedila su i čudotvorna ozdravljenja po Bogorodičinom zagovoru, pa je nakon nekog vremena dio zida s čudotvornom slikom prenesen u novoizgrađenu baziliku. Pobožnost prema Bogorodici Kamenovanoj osobito je zaživjela tijekom XVII. i

    XVIII. stoljeća, a vjeruje se da su ju na područje Srednje Europe putem svetih sličica proširili

    dimnjačari iz Vigezza, svojedobno vrlo traženi na ovim prostorima.

    Čudotvorna krv prolivena s prednje strane Bogorodice je najdragocjenije blago svetišta. Mala količina čudotvorne krvi nalazi se u maloj staklenoj ampuli zatvorenoj staklenim čepom i obješenom na zlatni lanac. Oporavljena krv dolazi u obliku malih kristala različitih veličina, žućkaste i tamno crvene boje.

    Ampula je zatvorena u staklenu čašu zajedno s tkaninom boje tamne boje slonove kosti i svilenim fragmentom koji sadrži sivkasti muštin. Svila je posuta tamnocrvenim mrljama. Tu su još dva crveno-crvena svilena ulomka i fragment sirove tkanine u obliku vrpce, s fragmentima srebrnog papira. Staklo se zatvara metalnim poklopcem s četiri brtvila. Najmanji je nejasan. Može potjecati iz prvog izviđanja relikvije 1628. koju je proveo biskup Volpi. Drugi pečat je biskupa Eula i odnosi se na moguće priznanje u desetljeću njegova biskupstva između 1876. i 1886. Treći biskup Osola datira iz 1948. godine u kojoj je franjevački biskup uzeo djelić tkanine namočene u čudotvornu krv da je razotkrije u maloj monstraci koja je pratila kip Majke hodočasnice u svim župama biskupije Novara. Sada je vrijeme blagosloviti čudesnu krv hodočasnicima koji dolaze u svetište.

    Posljednje istraživanje bilo je u listopadu 1962. na inicijativu nadbiskupa Gramignija. Dragocjene relikvije čuvaju se u šatoru na poleđini oltara Gospe u prijenosnom relikvijaru otvorenom 5. kolovoza 1928. po uzoru na novi hram.

    Gospa od krvi VALLE VIGEZZO – NOVARA Suze na slici: utorak, 29. travnja 1494

    Tragovi krvi na slici čuda gotovo su nestali; mogu se identificirati samo s optičkim instrumentima. Znanstveno istraživanje freske i relikvija krvi izvršila je prof. Judica Cordiglia iz Torina 1962. godine. Sadržaj ampule pokazao je nepogrešiv spektar komponenti krvi; tkanine su bile tkanine starosti čuda; dok je radiografsko ispitivanje glave Bogorodice naglašavalo lom frontalnog dijela uzrokovanog rubom tupog instrumenta ravnog oblika (piodella).

    Istraga prof Cordoglia također je istaknula zapanjujući detalj koji su dali očevici u vrijeme izljeva: protok krvi, umjesto da teče na glatkom zidu freske, tekao bi licem Gospe i Djeteta kao da su dvije prave osobe.

    Danas svetište čine dvije zgrade koje su međusobno povezane. Uz veličanstvenu baziliku posvećenu 1958. da djeluje kao škrinja s blagom. Srce kompleksa ostaje svetohranište u kojem se nalazi dragocjeni relikvijar. To je kristalna ampula zapečaćena staklenim čepom, ovješena u zlatni lanac i zatvorena u staklenu čašu s krpom i fragmentom svile natopljenom u tekućinu koju je provela profesorica Judica Cordiglia iz Torina 1962. potvrdila je da je hematske prirode, dok je radiografsko ispitivanje Bogorodičinog čela naglašavalo lom uzrokovan rubom tupog ravnog tijela, oblik “piodele” korišten u tradicionalnoj igri na podrijetlo čuda.,

    Mudrost Oca

    No, kako bi ponovno otkrili najautentičniji osjećaj ovog mjesta, moramo se vratiti u sićušno staro svetište ispred oltara gdje je, zaštićeno staklom, freska iz koje je sve počelo. Dijete koje sjedi na koljenima Djevice drži kartu s natpisom In gremio matris sedet sapientia patris (U majčinoj utrobi sjedi mudrost Oca). “Sve počinje i završava ovdje”, komentirao je otac Julita, ” Marija nam pokazuje i nudi nam Isusa, jer je Majka najsavršeniji i najsigurniji način da se dođe do Sina, budući da je na isti način Isus došao na susret s nama ».

    Čuda se ponavljaju

    Ovdje se hodočasti već 524 godine. Ovdje dolaze čak iz Mađarske . Tamo gdje je slika Madonne di Re, koju je nosila skupina Vigezzini emigranata, ponovila čudo . «Ljudi Božji», zaključuje nam otac Julita, « Marija daje obećanja koja ne varaju. Više od pet stoljeća popularne pobožnosti svjedoči da su mnogi pronašli odgovore na pitanja koja remete naše hodanje u labirintima povijesti, kako pojedinci i tako i zajednice “.

    Najsvečanije slavlje je 29. travnja . Ovaj datum podsjeća na čudo 1494. godine. Vrhunac je “Misa čuda” u 15.00 sati. U popodnevnim satima slavi se još prije nego što je Pio XII odobrio takozvanu “večernju misu”, zahvaljujući oprostu . 1. svibnja, ako vrijeme dopusti, u 15 sati relikvija se nosi u procesiji oko bazilike.

    MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA

    SLIKA ISUSOVOG MILOSRĐA

    Milostivi Isus se objavljuje Svetoj Mariji Faustini Kowalskoj Počevši od godine 1931., naš Gospodin Isus Krist, više puta se objavio poniznoj redovnici…

    03. VAZ – PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA

    III. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK 03. VAZ – Svagdan ili Bl. Ozana Kotorska, djevica SLUŽBA ČITANJA POZIVNIK

    2904 – SV. KATARINA SIJENSKA – VEČERNJA

    14m ago

    SV. KATARINA SIJENSKA, Blagdan

    VEČERNJA

    R. Bože, u pomoć mi priteci.

    O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.(V. V. Aleluja ).

    HIMAN

    Zdravo sveta Katarino,

    Crkve Božje svjetlo divno!

    Slavimo te pjesmom ovom,

    Zazivamo pomoć tvoju.

    Kreposti sve tebe rese,

    Život sveti, dobrotvorni,

    Stazom križa kročiš smjelo,

    Srca hrabra, duše smjerne.

    Zvijezdo sjajna pomirnice,

    Kristov mir ti nosiš svima:

    Zavađene miriš ljude,

    Slogu vraćaš gradovima.

    Duhom Svetim potaknuta

    Ognjene ti riječi zboriš,

    Učenike mnoge vodiš

    Putem Božje providnosti.

    Smjerno tebe zazivamo,

    Bogu mila zaručnice,

    Daj da uvijek ostanemo

    Vrli Božji učenici.

    O Isuse, tebi dika,

    Tebi slava prevelika:

    S Ocem vječnim, s Duhom Svetim

    Slavimo te u sve vijeke. Amen.

    1^ Antifona

    Za tebe se čuvam čistom

    i držeći upaljenu svjetiljku tebi,

    Zaručniče, idem u susret. (V. V. Aleluja ).

    PSALAM 122 (121). Pozdrav Jeruzalemu

    Obradovah se kad mi rekoše: *

    »Hajdemo u Dom Gospodnji!« †

    Eto, noge nam već stoje *

    na vratima tvojim, Jeruzaleme.

    Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani *

    i kao u jedno saliveni!

    Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja, †

    po Zakonu Izraelovu, *

    da slave ime Gospodnje.

    Ondje stoje sudačke stolice, *

    stolice doma Davidova.

    Molite za mir Jeruzalemov! *

    Blago onima koji tebe ljube!

    Neka bude mir u zidinama tvojim *

    i pokoj u tvojim palačama!

    Radi braće i prijatelja svojih *

    klicat ću: »Mir tebi! «

    Radi Doma Gospodina, Boga našega, *

    za sreću tvoju ja ću moliti.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.

    1^ Antifona

    Za tebe se čuvam čistom

    i držeći upaljenu svjetiljku tebi,

    Zaručniče, idem u susret.(V. V. Aleluja ).

    2^ Antifona

    Blago čistima srcem.

    Oni će Boga gledati.(V. V. Aleluja ).

    PSALAM 127 (126)

    Ako Gospodin kuće ne gradi, *

    uzalud se muče graditelji.

    Ako Gospodin grada ne čuva, *

    uzalud stražar bdi.

    Uzalud vam je ustat prije zore *

    i dugo u noć sjediti,

    vi što jedete kruh muke: *

    miljenicima svojim u snu on daje.

    Evo: sinovi su Gospodnji dar, *

    plod utrobe njegova je nagrada.

    Strelica u ruci ratnika − *

    to su sinovi mladosti.

    Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, †

    neće se postidjeti *

    kad se preo bude s dušmanom na vratima.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.

    2^ Antifona

    Blago čistima srcem.

    Oni će Boga gledati.(V. V. Aleluja ).

    3^ Antifona

    Srce je moje čvrsto,

    u Kristu je ono ukorijenjeno.(V. V. Aleluja ).

    Hvalospjev (Ef 1, 3-10)

    Blagoslovljen Bog i Otac *

    Gospodina našega Isusa Krista,

    on koji nas blagoslovi

    svakim blagoslovom duhovnim *

    u nebesima, u Kristu.

    Tako: u njemu nas sebi izabra †

    prije postanka svijeta *

    da budemo sveti i neporočni pred njim:

    u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *

    za sebe po Isusu Kristu,

    prema dobrohotnosti svoje volje, *

    na hvalu slave svoje milosti.

    Njome nas zamilova u Ljubljenome †

    u kome, njegovom krvlju, *

    imamo otkupljenje,

    otpuštenje prijestupâ *

    po bogatstvu njegove milosti.

    Nju preobilno u nas uli *

    zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem.

    Obznanivši nam otajstvo svoje volje *

    po dobrohotnom naumu svojem

    što ga prije u njemu zasnova *

    da se provede punina vremenâ:

    uglaviti u Kristu *

    sve – na nebesima i na zemlji.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.

    3^ Antifona

    Srce je moje čvrsto,

    u Kristu je ono ukorijenjeno.(V. V. Aleluja ).

    Kratko čitanje Jak 3, 17-18

    A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

    Kratki otpjev

    U Vazmeno vrijeme:

    R. Djevice kralju dolaze s veseljem i klicanjem. Aleluja, aleluja.

    Djevice kralju dolaze s veseljem i klicanjem. Aleluja, aleluja.

    O. U kraljeve dvore ulaze. Aleluja, aleluja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    Djevice kralju dolaze s veseljem i klicanjem. Aleluja, aleluja.

    U Korizmi:

    R. Djevice kralju dolaze s veseljem i klicanjem.

    Djevice kralju dolaze s veseljem i klicanjem.

    O. U kraljeve dvore ulaze. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    Djevice kralju dolaze s veseljem i klicanjem.

    Antifona uz Veliča

    Katarina je vazda i posvuda tražila Boga

    i njega je nalazila i posjedovala ga

    jedinstvenom ljubavlju i privrženošću, aleluja.

    EVANĐEOSKI HVALOSPJEV Lk 1, 46-5

    Kliktaj duše u Gospodinu

    Veliča * duša moja Gospodina

    i klikće duh moj *

    u Bogu mome Spasitelju,

    što pogleda na neznatnost službenice svoje: *

    odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

    Jer velika mi djela učini Svesilni, *

    sveto je ime njegovo.

    Od koljena do koljena dobrota je njegova *

    nad onima što se njega boje.

    Iskaza snagu mišice svoje, *

    rasprši oholice umišljene.

    Silne zbaci s prijestolja, *

    a uzvisi neznatne.

    Gladne napuni dobrima, *

    a bogate otpusti prazne.

    Prihvati Izraela, slugu svoga, *

    kako obeća ocima našim:

    spomenuti se dobrote svoje *

    prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. Amen..

    Antifona uz Veliča

    Katarina je vazda i posvuda tražila Boga

    i njega je nalazila i posjedovala ga

    jedinstvenom ljubavlju i privrženošću, aleluja.

    Prošnje

    Proslavimo Krista koji je pohvalio one što izabiru djevičanstvo radi kraljevstva nebeskoga i s pouzdanjem mu se obratimo:

    Isuse, kralju djevica, usliši nas.

    Kriste, ti si Crkvu učinio sebi čistom Zaručnicom:

    − učini da bude neokaljana i sveta.

    Kriste, tebi svete djevice idu u susret sa zapaljenim svjetiljkama:

    − ne dopusti da ikada ponestane ulja vjernosti u svjetiljkama odanih ti službenica.

    Gospodine, Crkva djevica vjeru je u tebe uvijek sačuvala čistom i cjelovitom:

    − daj svim kršćanima da sačuvaju čistu i cjelovitu vjeru.

    Tvojom se dobrotom tvoj narod raduje o svetkovini djevice Katarine Sijenske:

    − daj da uvijek bude radostan i s njezina zagovora.

    Ti si na svadbenu gozbu primio svete djevice:

    − daj pripusti u nebesku svadbenu dvoranu i naše drage pokojnike.

    Oče naš…

    Molitva

    Bože, ti si svetoj Katarini dao žar božanske ljubavi u razmatranju Gospodnje muke i služenju tvojoj Crkvi. Po njezinu zagovoru i nas pridruži Kristovu otajstvu da se vazda radujemo objavi njegove slave. Po Gospodinu.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.

    O. Amen.

    Share

    Like

    MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA

    2904 – SV. KATARINA SIJENSKA – JUTARNJA

    SV. KATARINA SIJENSKA, Blagdan JUTARNJA SVETA KATARINA SIJENSKA, DJEVICA I CRKVENA NAUČITELJICA: Rođena je u Sieni godine 1347 . Kao djevojčica, težeći za…

    03. VAZ – SRIJEDA – SREDNJI ČAS – SV. KATARINA SIJENSKA

    III. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA 03. VAZ – Sv. Katarina Sijenska, Blagdan SREDNJI ČAS R. Bože, u pomoć mi priteci. O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

    meni je spez draga jer je suzastitnica europe i raymond iz capue je veliki rizik uzea da je glava dode doma kadi je i rodena ,ČUDO IZ ŽIVOTA SVETICE Neraspadnuta glava svete Katarine Sijenske I stoljećima nakon njezine smrti, glava sv. Katarine ostala je neraspadnuta… Foto: Dominican Sisters of Hope Jedna od najzanimljivijih svetih relikvija čuva se u bazilici sv. Dominika u Sieni u Italiji, gradu udaljenom oko 72 kilometra od Toskane. Vjernici i turisti ondje mogu vidjeti mumificiranu glavu svete Katarine Sijenske, iza zaključane pozlaćene rešetke. Katarina Sijenska (1347. – 1380.) poznata je po nevjerojatnim vjerskim vizijama, a bila je i utjecajna reformatorica Crkve i istaknuta papinska veleposlanica. ČUDO ZA VRIJEME PRENOŠENJA GLAVE U SIENU Sveta je Katarina Sijenska prvotno bila pokopana na groblju u blizini bazilike Santa Maria sopra Minevra u Rimu. Raymond od Capua želio je poslati dio Katarininog tijela natrag u Sienu zbog njezine obitelji. To je bio zadatak koji je obavio potajno, s obzirom da nije imao dopuštenje. Dobio je priliku 1383. kada je Katarinina grobnica preseljena u baziliku Santa Maria sopra Minevra. Tada je uredio da se glava odvoji od tijela i doveze u Sienu. Dužnosnici bazilike rekli su da je glavu bilo lako odvojiti jer je kišnica ušla u grob i ubrzala raspad. Ljudi koji su obavljali taj sablazni posao jedva su uspjeli pobjeći. Stražari su ih zaustavili dok su napuštali Rim, pa su se molili Katarini za pomoć. Kad su čuvari provjeravali sumnjivu torbu s glavom, vidjeli su samo latice ruže. Tek kad su glavu isporučili u Sienu, latice ruže pretvorile su se natrag u Katarininu glavu. Mumificirana glava svete Katarine postavljena je na pozlaćenu bistu i izložena u bazilici sv. Dominika. Lubanja sv. Katarine nije bila jedini dio tijela uklonjen iz groba u Rimu. Dijelovi njezinog tijela bili su podijeljeni među crkvama diljem Italije. Kanonizirao ju je papa Pio II. 1461. godine. Izvor: https://book.hr/neraspadnuta-glava-svete-katarine-sijenske/

    Like

  10. Mass migration, forced by deliberate armed conflict, is designed to do just that, destroy nationalism, so that the population is more easily taken over, and controlled.
    Welcome to the New World Order!

    Like

  11. love this article GOD BLESS YOU POSTER.2904 – SV. KATARINA SIJENSKA – JUTARNJA
    Objavljeno 29 tra. 2020 autor Administrator

    SV. KATARINA SIJENSKA, Blagdan

    JUTARNJA

    SVETA KATARINA SIJENSKA, DJEVICA I CRKVENA NAUČITELJICA: Rođena je u Sieni godine 1347 . Kao djevojčica, težeći za višim, upiše se u treći red sv. Dominika. Gorjela je od ljubavi prema Bogu i bližnjima, učvršćivala je mir i slogu među građanima, odvažno je branila prava i slobodu rimskog Prvosvećenika i promicala je obnovu redovničkog života . Od nje su nam ostala i pisana djela bogata naukom i duhovnim životom. Umrla je godine 1380.

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.
    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona
    Dođite, poklonimo se Gospodinu,

    izvoru svake mudrosti (V. V. Aleluja).

    Ili:
    Dođite, poklonimo se Janjetu
    za kojim idu djevice (V. V. Aleluja).

    Dođite, kličimo Gospodinu, *
    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
    Pred lice mu stupimo s hvalama, *
    kličimo mu u pjesmama! (Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *
    Kralj velik nad svim bogovima.
    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
    njegovi su vrhunci planina.
    Njegovo je more, on ga je stvorio, *
    i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
    Jer on je Bog naš, *
    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †
    »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
    kao u dan Mase u pustinji
    gdje me iskušavahu očevi vaši, *
    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
    i ne proniču moje putove.
    Tako se zakleh u svom gnjevu: *
    Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. (Ant.).

    HIMAN

    Zdravo sveta Katarino,
    Crkve Božje svjetlo divno!
    Slavimo te pjesmom ovom,
    Zazivamo pomoć tvoju.

    Kreposti sve tebe rese,
    Život sveti, dobrotvorni,
    Stazom križa kročiš smjelo,
    Srca hrabra, duše smjerne.

    Zvijezdo sjajna pomirnice,
    Kristov mir ti nosiš svima:
    Zavađene miriš ljude,
    Slogu vraćaš gradovima.

    Duhom Svetim potaknuta
    Ognjene ti riječi zboriš,
    Učenike mnoge vodiš
    Putem Božje providnosti.

    Smjerno tebe zazivamo,
    Bogu mila zaručnice,
    Daj da uvijek ostanemo
    Vrli Božji učenici.

    O Isuse, tebi dika,
    Tebi slava prevelika:
    S Ocem vječnim, s Duhom Svetim
    Slavimo te u sve vijeke. Amen.

    1^ Antifona
    Krista slobodno ispovijedam,
    za Kristom žarko žeđam,
    s Kristom trajno želim biti. (V. V. Aleluja).

    PSALAM 63 (62), 2-9. Čežnja za Bogom
    Crkva žeđa za svojim Spasiteljem, žudeći da ugasi žeđ na izvoru žive vode koja teče za vječni život (usp Kasiodor)

    O Bože, ti si Bog moj: *
    gorljivo tebe tražim;
    tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, *
    kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

    U Svetištu sam tebe motrio *
    gledajuć ti moć i slavu.
    Ljubav je tvoja bolja od života, *
    moje će te usne slavit.
    Tako ću te slavit za života, *
    u tvoje ću ime ruke dizati.

    Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, *
    hvalit ću te kliktavim ustima.
    Na postelji se tebe spominjem, *
    u bdijenjima noćnim mislim na tebe.

    Ti postade meni pomoć, *
    kličem u sjeni krila tvojih.
    Duša se moja k tebi privija, *
    desnica me tvoja drži.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

    1^ Antifona
    Krista slobodno ispovijedam,
    za Kristom žarko žeđam,
    s Kristom trajno želim biti. (V. V. Aleluja).

    2^ Antifona
    Blagoslivljajte, djevice, Gospodina:
    evo, već onaj koji u vas posija savjet čistoće,
    darove svoje ovjenčava vijencem slave. (V. V. Aleluja).

    Hvalospjev (Dn 3,57−88.56). Slavospjev stvorenja Bogu
    Hvalite Boga našega, sve sluge njegove (Otk 19, 5).

    Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: *
    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
    Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Noći i dani blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: *
    neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!
    Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Izvori, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:*
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:*
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Izraele, blagoslivljaj Gospoda: *
    hvali i uzvisuj ga dovijeka!
    Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: *
    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: *
    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
    Blagoslivljajmo Oca, Sina sa Svetim Duhom, *
    hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka!
    Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom, *
    hvaljen i slavljen dovijeka!

    (Na kraju ovog hvalospjeva NE govori se Slava Ocu.)

    2^ Antifona
    Blagoslivljajte, djevice, Gospodina:
    evo, već onaj koji u vas posija savjet čistoće,
    darove svoje ovjenčava vijencem slave. Aleluja.(V. V. Aleluja).

    3^ Antifona
    Sveti se raduju u slavi
    jer su pobjedili tijelo i krv. (V. V. Aleluja).

    PSALAM 149. Pobjednička pjesma svetaca
    Kralju svome, Kristu, neka klikću sinovi Crkve, sinovi naroda (Hezihije).

    Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *
    i u zboru pobožnika hvalu njegovu!
    Neka se raduje Izrael Stvoritelju svojem! *
    Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

    Neka u kolu hvale ime njegovo *
    bubnjem i citrom neka ga slave!
    Jer Gospodin ljubi narod svoj, *
    spasenjem ovjenčava ponizne!

    Neka se sveti raduju u slavi, *
    neka kliču s ležaja svojih!
    Neka im pohvale Božje budu na ustima, *
    mačevi dvosjekli u rukama,
    da nad pucima izvrše odmazdu, *
    i kaznu nad narodima:
    da im kraljeve bace u lance, *
    a odličnike u okove gvozdene;
    da na njima izvrše sud davno napisan: *
    neka bude na čast svim pobožnicima njegovim!
    Aleluja!

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

    3^ Antifona
    Sveti se raduju u slavi
    jer su pobjedili tijelo i krv. (V. V. Aleluja).

    Kratko čitanje Dj 3, 13-15
    I ono što naučih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam. Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe, postaju prijatelji Božji, preporučeni darovima njezina nauka.

    Kratki otpjev (V. V.).
    R. Mudrost svetaca objavljuju narodi. Aleluja, aleluja.
    Mudrost svetaca objavljuju narodi. Aleluja, aleluja.
    O. I slavu njihovu naviješta Crkva. Aleluja, aleluja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Mudrost svetaca objavljuju narodi. Aleluja, aleluja.

    Kratki otpjev (K. V.)
    R. Mudrost svetaca objavljuju narodi.
    Mudrost svetaca objavljuju narodi.
    O. I slavu njihovu naviješta Crkva. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Mudrost svetaca objavljuju narodi.

    Antifona uz Hvalospjev
    Sveta djevica Katarina
    nije prestala vapiti Gospodinu
    da mir vrati svojoj svetoj Crkvi. (V. V. Aleluja).

    ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79
    Mesija i njegov preteča.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
    što pohodi i otkupi narod svoj;
    podiže nam snagu spasenja *
    u domu Davida, sluge svojega,
    kao što obeća na usta
    svetih proroka svojih odvijeka: †
    spasiti nas od neprijatelja naših – *
    i od ruke sviju koji nas mrze;
    iskazati dobrotu ocima našim, *
    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
    zakletve kojom se zakle Abrahamu,
    ocu našemu: *
    da će nam dati
    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
    služimo bez straha
    u svetosti i pravednosti pred njim *
    u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
    jer ćeš ići pred Gospodinom
    da mu pripraviš putove,
    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
    po otpuštenju grijeha njihovih,
    darom premilosrdnog srca Boga našega *
    po kojem će nas pohoditi
    Mlado Sunce s visine,
    da obasja one što sjede u tmini
    i sjeni smrtnoj, *
    da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    Antifona uz Hvalospjev
    Sveta djevica Katarina
    nije prestala vapiti Gospodinu
    da mir vrati svojoj svetoj Crkvi. (V. V. Aleluja).

    Molbenica
    Kristu, Zaručniku i Kruni djevica, radosno pokliknimo i pobožno ga zamolimo:

    Isuse, kruno djevica, usliši nas.

    Kriste tebe svete djevicekao jedinog Zaručnika ljubiše:
    – ne daj da nas išta odijeli od tvoje ljubavi.
    Ti si Mariju, majku svoju, okrunio za Kraljicu djevica
    – daj, da ti i mi njezinim zagovorom trajno omilimo čistoćom srca.
    Po zagovoru tvojih službenica koje su se nepodjeljena i spremna srca uvijek za tebe brinule da budu svete duhom i tijelom
    – ne daj da nas ikad odijeli od tebe lik ovoga svijeta što prolazi.
    Gospodine Isuse, Zaručniče, koga su mudre djevice čekale:
    – daj, nam da te dočekamo bdijući u nadi
    Zagovorom svete Ozane koja je bila mudra i razborita djevica
    – udijeli nam nevin život i svetu mudrost.

    Oče naš…

    Molitva
    Bože, ti si svetoj Katarini dao žar božanske ljubavi u razmatranju Gospodnje muke i služenju tvojoj Crkvi. Po njezinu zagovoru i nas pridruži Kristovu otajstvu da se vazda radujemo objavi njegove slave. Po Gospodinu.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina.
    O. Bogu hvala.

    A Warning to the West
    Jan 1, 2020

    Cardinal Sarah discusses his latest book, ‘The Day is Far Spent’

    Cardinal Robert Sarah is publishing the third of his book-length interviews with Nicolas Diat: The Day is Far Spent. An unflinching diagnosis, but one full of hope in the midst of the spiritual and moral crisis of the West.

    1) In the first part of your book, you describe “a spiritual and religious collapse.” How does this collapse manifest itself? Does it only affect the West or are other regions of the world, such as Africa, also affected by it?

    The spiritual crisis involves the entire world. But its source is in Europe. People in the West are guilty of rejecting God. They have not only rejected God. Friedrich Nietzsche, who may be considered the spokesman of the West, has claimed: “God is dead! God remains dead! And we have killed him…” We have murdered God. In view of God’s death among men, Nietzsche would replace him with a prophetic “Superman.”

    The spiritual collapse thus has a very Western character. In particular, I would like to emphasize the rejection of fatherhood. Our contemporaries are convinced that, in order to be free, one must not depend on anybody. There is a tragic error in this. Western people are convinced that receiving is contrary to the dignity of human persons. But civilized man is fundamentally an heir, he receives a history, a culture, a language, a name, a family. This is what distinguishes him from the barbarian. To refuse to be inscribed within a network of dependence, heritage, and filiation condemns us to go back naked into the jungle of a competitive economy left to its own devices. Because he refuses to acknowledge himself as an heir, man is condemned to the hell of liberal globalization in which individual interests confront one another without any law to govern them besides profit at any price.

    In this book, however, I want to suggest to Western people that the real cause of this refusal to claim their inheritance and this refusal of fatherhood is the rejection of God. From Him we receive our nature as man and woman. This is intolerable to modern minds. Gender ideology is a Luciferian refusal to receive a sexual nature from God. Thus some rebel against God and pointlessly mutilate themselves in order to change their sex. But in reality they do not fundamentally change anything of their structure as man or woman. The West refuses to receive, and will accept only what it constructs for itself. Transhumanism is the ultimate avatar of this movement. Because it is a gift from God, human nature itself becomes unbearable for western man.

    This revolt is spiritual at root. It is the revolt of Satan against the gift of grace. Fundamentally, I believe that Western man refuses to be saved by God’s mercy. He refuses to receive salvation, wanting to build it for himself. The “fundamental values” promoted by the UN are based on a rejection of God that I compare with the rich young man in the Gospel. God has looked upon the West and has loved it because it has done wonderful things. He invited it to go further, but the West turned back. It preferred the kind of riches that it owed only to itself.

    Africa and Asia are not yet entirely contaminated by gender ideology, transhumanism, or the hatred of fatherhood. But the Western powers’ neo-colonialist spirit and will to dominate pressures countries to adopt these deadly ideologies.

    2) You write that “Christ never promised his faithful that they would be in the majority” (pg. 34), and you go on: “Despite the missionaries’ greatest efforts, the Church has never dominated the world. The Church’s mission is a mission of love, and love does not dominate” (pg. 35). Earlier, you wrote that “it is the ‘small remnant’ that has saved the faith.” If you will pardon a bold question: What is the problem exactly, seeing that this “small remnant” does in fact exist currently and manages to survive even in a world hostile to the faith?

    Christians must be missionaries. They cannot keep the treasure of the Faith for themselves. Mission and evangelization remain an urgent spiritual task. And as St. Paul says, every Christian should be able to say “If I proclaim the gospel, this gives me no ground for boasting, for an obligation is laid on me, and woe to me if I do not proclaim the gospel!” (1 Cor 9:16). Further, “God desires everyone to be saved and to come to the knowledge of the truth” (1 Tim 2:4). How can we do nothing when so many souls do not know the only truth that sets us free: Jesus Christ? The prevailing relativism considers religious pluralism to be a good in itself. No! The plenitude of revealed truth that the Catholic Church has received must be transmitted, proclaimed, and preached.

    The goal of evangelization is not world domination, but the service of God. Don’t forget that Christ’s victory over the world is…the Cross! It is not our intention to take over the power of the world. Evangelization is done through the Cross.

    The martyrs are the first missionaries. Before the eyes of men, their life is a failure. The goal of evangelization is not to “keep count” like social media networks that want to “make a buzz.” Our goal is not to be popular in the media. We want that each and every soul be saved by Christ. Evangelization is not a question of success. It is a profoundly interior and supernatural reality.

    1577877313551

    3) I’d like to go back to one of your points in the previous question. Do you mean to say that European Christendom, where Christianity was able to establish itself throughout the whole of society, was only a sort of interlude in history; that it should not be taken as a model in the sense that in Europe Christianity “dominated” and imposed itself through a kind of social coercion?

    A society permeated by the Faith, the Gospel, and natural law is something desirable. It is the job of the lay faithful to construct it. That is in fact their proper vocation. They work for the good of all when they build a city in conformity with human nature and open to Revelation. But the more profound goal of the Church is not to construct a particular model society. The Church has received the mandate to proclaim salvation, which is a supernatural reality. A just society disposes souls to receive the gift of God, but it cannot give salvation. On the other hand, can there be a society that is just and in conformity with the natural law without the gift of grace working in souls? There is great need to proclaim the heart of our Faith: only Jesus saves us from sin. It must be emphasized, however, that evangelization is not complete when it takes hold of social structures. A society inspired by the Gospel protects the weak against the consequences of sin. Conversely, a society cut off from God quickly turns into a dictatorship and becomes a structure of sin, encouraging people toward evil. That is why we can say that there can be no just society without a place for God in the public sphere. A state that officially espouses atheism is an unjust state. A state that relegates God to the private sphere cuts itself off from the true source of rights and justice. A state that pretends to found rights on good will alone, and does not seek to found the law on an objective order received from the Creator, risks falling into totalitarianism.

    4) Over the course of European history, we have moved from a society in which the group outweighed the person (the holism of the Middle Ages) – a type of society that still exists in Africa and continues to characterize Islam – to a society in which the person is emancipated from the group (individualism). We might also say, broadly speaking, that we have passed from a society dominated by the quest for truth to a society dominated by the quest for freedom. The Church herself has developed her doctrine in the face of this evolution, proclaiming the right to religious liberty at Vatican II. How do you see the position of the Church toward this evolution? Is there a balance to be struck between the two poles of “truth” and “freedom,” whereas so far we have merely gone from one excess to the other?

    It is not correct to speak of a “balance” between two poles: truth and freedom. In fact, this manner of speaking presupposes that these realities are external to and in opposition to one another. Freedom is essentially a tending toward what is good and true. The truth is meant to be known and freely embraced. A freedom that is not itself oriented and guided by truth is nonsensical. Error has no rights. Vatican II recalled the fact that truth can only be established by the force of truth itself, and not by coercion. It also recalled that respect for persons and their freedom should not in any way make us indifferent in relation to the true and the good.

    Revelation is the breaking in of divine truth into our lives. It does not constrain us. In giving and revealing Himself, God respects the freedom that He Himself created. I believe that the opposition between truth and freedom is the fruit of a false conception of human dignity.

    Modern man hypostatizes his freedom, making it an absolute to the point of believing that it is threatened when he accepts the truth. However, to accept the truth is the most beautiful act of freedom that man can perform. I believe that your question reveals how deeply the crisis of the Western conscience is really in the end a crisis of faith. Western man is afraid of losing his freedom by accepting the gift of true faith. He prefers to close himself up inside a freedom that is devoid of content. The act of faith is an encounter between freedom and truth. That is why in the first chapter of my book I have insisted on the crisis of faith. Our freedom comes to fulfillment when it says “yes” to revealed truth. If freedom says “no” to God, it denies itself. It asphyxiates.

    5) You dwell at length on the crisis of the priesthood and argue for priestly celibacy. What do you see as the primary cause in the cases of sexual abuse of minors by priests, and what do you think of the summit that just took place in Rome on this question?

    I think that the crisis of the priesthood is one of the main factors in the crisis of the Church. We have taken away priests’ identity. We have made priests believe that they need to be efficient men. But a priest is fundamentally the continuation of Christ’s presence among us. He should not be defined by what he does, but by what he is: ipse Christus, Christ Himself. The discovery of many cases of sexual abuse against minors reveals a profound spiritual crisis, a grave, deep, and tragic rupture between the priest and Christ.

    Of course, there are social factors: the crisis of the ‘60s and the sexualization of society, which rebound on the Church. But we must have the courage to go further. The roots of this crisis are spiritual. A priest who does not pray or makes a theatre out of the sacraments, especially the Eucharist, a priest who only confesses rarely and who does not live concretely like another Christ, is cut off from the source of his own being. The result is death. I have dedicated this book to the priests of the whole world because I know that they are suffering. Many of them feel abandoned.

    We, the bishops, bear a large share of responsibility for the crisis of the priesthood. Have we been fathers to them? Have we listened to them, understood and guided them? Have we given them an example? Too often dioceses are transformed into administrative structures. There are so many meetings. The bishop should be the model for the priesthood. But we ourselves are far from being the ones most ready to pray in silence, or to chant the Office in our cathedrals. I fear that we lose ourselves in secondary, profane responsibilities.

    The place of a priest is on the Cross. When he celebrates Mass, he is at the source of his whole life, namely the Cross. Celibacy is a concrete means that permits us to live this mystery of the Cross in our lives. Celibacy inscribes the Cross in our very flesh. That is why celibacy is intolerable for the modern world. Celibacy is a scandal for modern people, because the Cross is a scandal.

    In this book, I want to encourage priests. I want to tell them: love your priesthood! Be proud to be crucified with Christ! Do not fear the world’s hate! I want to express my affection as a father and brother for the priests of the whole world.

    6) In a book that has caused quite a stir [In the Closet of the Vatican, by Frédéric Martel], the author explains that there are many homosexual prelates in the Vatican. He lends credibility to Mgr Viganò’s denunciation of the influence of a powerful gay network in the heart of the Curia. What do you think of this? Is there a homosexual problem in the heart of the Church and if so, why is it a taboo?

    Today the Church is living with Christ through the outrages of the Passion. The sins of her members come back to her like strikes on the face. Some have tried to instrumentalize these sins in order to put pressure on the bishops. Some want them to adopt the judgments and language of the world. Some bishops have caved in to the pressure. We see them calling for the abandonment of priestly celibacy or making unsound statements about homosexual acts. Should we be surprised? The Apostles themselves turned tail in the Garden of Olives. They abandoned Christ in His most difficult hour.

    We must be realistic and concrete. Yes, there are sinners. Yes, there are unfaithful priests, bishops, and even cardinals who fail to observe chastity. But also, and this is also very grave, they fail to hold fast to doctrinal truth! They disorient the Christian faithful by their confusing and ambiguous language. They adulterate and falsify the Word of God, willing to twist and bend it to gain the world’s approval. They are the Judas Iscariots of our time.

    Sin should not surprise us. On the other hand, we must have the courage to call it by name. We must not be afraid to rediscover the methods of spiritual combat: prayer, penance, and fasting. We must have the clear-sightedness to punish unfaithfulness. We must find the concrete means to prevent it. I believe that without a common prayer life, without a minimum of common fraternal life between priests, fidelity is an illusion. We must look to the model of the Acts of the Apostles.

    With regard to homosexual behaviors, let us not fall into the trap of the manipulators. There is no “homosexual problem” in the Church. There is a problem of sins and infidelity. Let us not perpetuate the vocabulary of LGBT ideology. Homosexuality does not define the identity of persons. It describes certain deviant, sinful, and perverse acts. For these acts, as for other sins, the remedies are known. We must return to Christ, and allow him to convert us. When the fault is public, the penalties provided for by Church law must be applied. Punishment is merciful, an act of charity and fraternal love. Punishment restores the damage done to the common good and permits the guilty party to redeem himself. Punishment is part of the paternal role of bishops. Finally, we must have the courage to clearly apply the norms regarding the acceptance of seminarians. Men whose psychology is deeply and permanently anchored in homosexuality, or who practice duplicity and lying, cannot be accepted as candidates for the priesthood.

    7) One chapter is dedicated to the “crisis of the Church.” When precisely do you place the beginning of this crisis and what does it consist in? In particular, how do you relate the “crisis of faith” to the crisis of “moral theology.” Does one precede the other?

    The crisis of the Church is above all a crisis of the faith. Some want the Church to be a human and horizontal society; they want it to speak the language of the media. They want to make it popular. They urge it not to speak about God, but to throw itself body and soul into social problems: migration, ecology, dialogue, the culture of encounter, the struggle against poverty, for justice and peace. These are of course important and vital questions before which the Church cannot shut her eyes. But a Church such as this is of interest to no one. The Church is only of interest because she allows us to encounter Jesus. She is only legitimate because she passes on Revelation to us. When the Church becomes overburdened with human structures, it obstructs the light of God shining out in her and through her. We are tempted to think that our action and our ideas will save the Church. It would be better to begin by letting her save herself.

    I think we are at a turning point in the history of the Church. The Church needs a profound, radical reform that must begin by a reform of the life of her priests. Priests must be possessed by the desire for holiness, for perfection in God and fidelity to the doctrine of Him who has chosen and sent them. Their whole being and all their activities must be put to the service of sanctity. The Church is holy in herself. Our sins and our worldly concerns prevent her holiness from diffusing itself. It is time to put aside all these burdens and allow the Church finally appear as God made Her. Some believe that the history of the Church is marked by structural reforms. I am sure that it is the saints who change history. The structures follow afterwards, and do nothing other than perpetuate the what the saints brought about.

    We need saints who dare to see all things through the eyes of faith, who dare to be enlightened by the light of God. The crisis of moral theology is the consequence of a voluntary blindness. We have refused to look at life through the light of the Faith.

    In the conclusion of my book, I speak about a poison from which are all suffering: a virulent atheism. It permeates everything, even our ecclesiastical discourse. It consists in allowing radically pagan and worldly modes of thinking or living to coexist side by side with faith. And we are quite content with this unnatural cohabitation! This shows that our faith has become diluted and inconsistent! The first reform we need is in our hearts. We must no longer compromise with lies. The Faith is both the treasure we have to defend and the power that will permit us to defend it.

    8) The second and third parts of your book are about crisis in western societies. The subject is so vast, and you touch on so many important points–from the expansion of the “culture of death” to the problems of consumerism tied to global liberalism, passing through questions of identity, transmission, Islamism, etc.–that it is impossible to address them all. Among these problems, which seem to you to be the most important and what are the principal causes for the decline of the West?

    First I would like to explain why I, a son of Africa, allow myself to address the West. The Church is the guardian of civilization. I am convinced that western civilization is passing at present through a mortal crisis. It has reached the extreme of self-destructive hate. As during the fall of Rome, elites are only concerned to increase the luxury of their daily life and the peoples are being anesthetized by ever more vulgar entertainment. As a bishop, it is my duty to warn the West! The barbarians are already inside the city. The barbarians are all those who hate human nature, all those who trample upon the sense of the sacred, all those who do not value life, all those who rebel against God the Creator of man and nature. The West is blinded by science, technology, and the thirst for riches. The lure of riches, which liberalism spreads in hearts, has sedated the peoples. At the same time, the silent tragedy of abortion and euthanasia continue and pornography and gender ideology destroy children and adolescents. We are accustomed to barbarism. It doesn’t even surprise us anymore! I want to raise a cry of alarm, which is also a cry of love. I do so with a heart full of filial gratitude for the Western missionaries who died in my land of Africa and who communicated to me the precious gift of faith in Jesus Christ. I want to follow their lead and receive their inheritance!

    How could I not emphasize the threat posed by Islamism? Muslims despise the atheistic West. They take refuge in Islamism as a rejection of the consumer society that is offered to them as a religion. Can the West present them the Faith in a clear way? For that it will have to rediscover its Christian roots and identity. To the countries of the third world, the West is held out as a paradise because it is ruled by commercial liberalism. This encourages the flow of migrants, so tragic for the identity of peoples. A West that denies its faith, its history, its roots, and its identity is destined for contempt, for death, and disappearance.

    But I would like to point out that everything is prepared for a renewal. I see families, monasteries, and parishes that are like oases in the middle of a desert. It is from these oases of faith, liturgy, beauty, and silence that the West will be reborn.

    9) You end this beautiful book with a section entitled “Rediscovering Hope: The Practice of the Christian Virtues.” What do you mean by this? In what way can practicing these virtues be a remedy for the multifarious crisis we have spoken about in this interview?

    We should not imagine a special program that could provide a remedy for the current multi-faceted crisis. We have simply to live our Faith, completely and radically. The Christian virtues are the Faith blossoming in all the human faculties. They mark the way for a happy life in harmony with God. We must create places where they can flourish. I call upon Christians to open oases of freedom in the midst the desert created by rampant profiteering. We must create places where the air is breathable, or simply where the Christian life is possible. Our communities must put God in the center. Amidst the avalanche of lies, we must be able to find places where truth is not only explained but experienced. In a word, we must live the Gospel: not merely thinking about it as a utopia, but living it in a concrete way. The Faith is like a fire, but it has to be burning in order to be transmitted to others. Watch over this sacred fire! Let it be your warmth in the heart of this winter of the West. “If God is for us, who is against us?” (Rom 8:31). In the disaster, confusion, and darkness of our world, we find “the light that shines in the darkness” (cf. Jn 1:5): He who said “I am the Way, the Truth, and the Life” (Jn 14:6).

    Translated from the French by Zachary Thomas (Original)

    Note: the French text published by La Nef edited the text of the interview given by the h. This is a translation of the integral text supplied by the Cardinal.

    Ignatius Press has announced the 2019 publication of an English translation entitled The Day is Far Spent, available to order on their website.

    Source: https://catholicherald.co.uk/commentandblogs/2019/12/31/herald-top-10-cardinal-sarah-as-a-bishop-it-is-my-duty-to-warn-the-west/

    MORE IN ONLINE CHURCH FOR CHRIST
    Believers in an Apostate Church
    WHAT CAN BELIEVERS DO IN DAYS OF APOSTASY? By Dr J. Vernon McGee (1904 – 1988) But ye, beloved, building up yourselves on your most holy faith, praying in the…
    Marie-Julie Jahenny – Warnings from the Breton Stigmatist
    Author: André, Marquis de La Franquerie. This is the authoritative text on the Church-approved seer, mystic, and victim soul, Marie-Julie Jahenny. The first…

    Spiritually Adopt a Dying Person.
    Apr 11, 2020

    If you would like us to pray for you or your loved one, please leave a message in the comment box on the Contact Page.

    “Gift”

    It is a beautiful gift to desire to spiritually adopt someone who is dying. Recall St. Therese’s Little Way; a desire to serve God in small things done with great love. Her “Little Way” is a gift because it comes from God.

    In the Respect Life ministries, people pray to spiritually adopt an unborn child. I have been thinking about this for several days and recently talked with a friend about how beautiful a gift it is to spiritually adopt a dying person…born or unborn. Today, many people are dying in isolation, separated from loved ones…

    Yesterday, I came across an article about an Irish Priest, Father Philip Kemmy, from St. Eunan’s Cathedral in Donegal. This priest, along with others, are calling for people to spiritually adopt those dying alone, all over the world…

    The article I read online was published in the Irish Central News on March 27, 2020). This article, prompted me to write this post today. You can find the article on the web…it’s extremely moving.

    I am sure there are many of you who will have ideas about what steps, prayers, or other little ways to spiritually adopt the dying? Please feel free to share any suggestions. Since I’m a visual person it’s helpful to me to meditate on a picture of the Divine Mercy.

    Here is a little way to pray for someone who is dying.

    As we pray the Divine Mercy Chaplet, we can begin by meditating on someone who is dying. It may be a loved one in the hospital, that you cannot reach, or if you have the desire in your heart, to pray for someone you do not know.

    We can spiritually adopt a dying person by using the Divine Mercy Chaplet, which is recited on a rosary. Perhaps, at the beginning of the prayer we can say a small petition such as this one, which is just “my personal meditation.”

    Dear Father,

    I ask that my prayers for your Divine Mercy be offered up for someone who is dying alone at this moment (meditate on a picture of the Divine mercy). May your Divine Love protect them and bring them peace. I pray for the families and loved ones who are unable to be at the side of their loved one. May you comfort this dying person in your merciful love and grant them eternal rest.

    Amen

    Sign of the Cross

    Divine Mercy Prayer

    You expired, Jesus, but the source of life gushed forth for souls, and the ocean of mercy opened up for the whole world. O Fount of Life, unfathomable Divine Mercy, envelop the whole world and empty Yourself out upon us.

    O Blood and Water, which gushed forth from the Heart of Jesus as a fountain of Mercy for us, I trust in You!

    Our Father
    Our Father, Who art in heaven, hallowed be Thy name; Thy kingdom come; Thy will be done on earth as it is in heaven. Give us this day our daily bread; and forgive us our trespasses as we forgive those who trespass against us; and lead us not into temptation, but deliver us from evil, Amen.

    Hail Mary
    Hail Mary, full of grace. The Lord is with thee. Blessed art thou amongst women, and blessed is the fruit of thy womb, Jesus. Holy Mary, Mother of God, pray for us sinners, now and at the hour of our death, Amen.

    The Apostle’s Creed
    I believe in God, the Father Almighty, Creator of Heaven and earth; and in Jesus Christ, His only Son, Our Lord, Who was conceived by the Holy Ghost, born of the Virgin Mary, suffered under Pontius Pilate, was crucified; died, and was buried. He descended into Hell; the third day He arose again from the dead; He ascended into Heaven, sitteth at the right hand of God, the Father Almighty; from thence He shall come to judge the living and the dead. I believe in the Holy Spirit, the holy Catholic Church, the communion of saints, the forgiveness of sins, the resurrection of the body, and the life everlasting. Amen.

    ON THE LARGE BEAD BEFORE EACH DECADE:
    Eternal Father,
    I offer you the Body and Blood,
    Soul and Divinity,
    of Your Dearly Beloved Son,
    Our Lord, Jesus Christ,
    in atonement for our sins
    and those of the whole world.

    ON THE TEN SMALL BEADS OF EACH DECADE OF YOUR ROSARY.
    For the sake of His sorrowful Passion,
    have mercy on us and on the whole world.

    REPEAT 3 TIMES IN CONCLUDING
    Holy God,
    Holy Mighty One,
    Holy Immortal One,
    have mercy on us
    and on the whole world.

    Eternal God, in whom mercy is endless and the treasury of compassion inexhaustible, look kindly upon us and increase Your mercy in us, that in difficult moments we might not despair nor become despondent, but with great confidence submit ourselves to Your holy will, which is Love and Mercy itself.

    Like

  12. For those who can stand the truth, instead of hiding behind ‘political correctness’ they should watch this;

    It shows that everywhere Islam has gone, its aggressive destruction of all that is not Islam is complete, and Sharia Law Rules!
    Its not ”Islamophobia”. its concern for everything that is civilised.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s